OPG Obućina-Galić: Carstvo ličke pramenke

Vjerojatno nema svečanijeg jela na našim trpezama od janjetine. Još od najstarijih vremena, koje pamti pisano slovo, janjetina je obilježavala novi godišnji ciklus, rađanje u proljeće, koje je spretno povezano s uskršnjim blagdanom. Uskršnji ručak u rijetko kojem dijelu Hrvatske ostaje bez janjetine, a pitanje je lokalpatriotskog osjećaja koja je od njih posebnija i ukusnija. Neki kažu krčka, neki paška, neki iz dalmatinskog zaleđa, ali će svatko priznati da je po svojim osobinama posebna lička pramenka.

og1

Ova nevjerojatno otporna i prilagodljiva pasmina ovaca nastala je u planinskim područjima Like i Gorskog kotara i u tim je krajevima poznata po svom mesu, mlijeku i vuni. Oštar lički krajobraz daje ličkim ovcama bogatu i obilnu pašu ljeti, te oskudnost zimi, ali za razliku od mnogobrojnih ovčjih predjela u ostatku Hrvatske, lička je pramenka ostaje u svojim naseljima i za vrijeme surovih zimskih dana.

og5

A kada ukucate u svoj pretraživač pojam „lička janjetina“ prvo ćete naići na OPG Obućina-Galić gdje se već dugi niz godina gaji tradicija uzgoja ličke pramenke. One pasu na dobrim položajima na rubu Perušićkog polja, u mjestu Konjsko brdo. Ove ovce dobar dio godine provedu upravo na tim poljima ličkog sredogorja, nedaleko Perušića, a na gospodarstvu se prodaju i janjci mase 30 kg.

og6

Dnevno ovce pasu i više od osam sati na brdu ponad samog imanja, te u polju za vrijeme kasne jesen, ranog proljeća i zimi kada nema snijega. U zimskim uvjetima ovce se hrane sijenom i žitaricama u štali površine 250 kvadratnih metara, dajući im dovoljno prostora. Meso odlične kakvoće stoga je plod napora i truda obitelji Obućina-Galić da se svom blagu prida najveća pažnja i najbolje ispaše.

og2

Ne treba ni spominjati da je janjetina (i ovčetina) sastavni dio ličke gastronomije. Klasična janjetina na ražnju postala je gotovo obilježje ličke zemlje, a mnogim putnicima prema jugu ili sjeveru ujedno i omiljeno odmorište. Za one koji vole popiti čašicu više postoji i slavna lička kisela juha od janjetine, a da se ne govori o janjećim butevima, ragu juhama i kalji na kojima su stasale generacije Ličana, iako su takvu poslasticu imali vrlo rijetko u godini. U posljednje se vrijeme mnogo govori o restoranima koji nude janjetinu iz drugih zemalja, ali pravi znalci će uvijek prepoznati pravu ličku pramenku sa svojim osebujnim okusom i mirisom, u što valja uvažiti i zalaganje ličkih OPG-ova upravo kao što je obitelj Obućina-Galić.

og7

Za više informacija i nabavi ličke janjetine obratite se na kontakt:
Tel.: 053/679-506
Mob.: (+385) 91 582 4569 – Joso Obućina; (+385) 91 530 0672 – Ivan Obućina
E-mail: petar.obucina@hotmail.com
http://www.licka-janjetina.com

Fišijada u Donjem Miholjcu

Donji Miholjac, 26. rujna 2015.

fiš

Turistička zajednica grada Donjeg Miholjca organizator je gradskog natjecanja u kuhanju fiš-paprikaša prema izvornom slavonskom receptu. Fišijada se tradicionalno održava na gradskom izletištu Stara Drava u okviru obilježavanja Dana grada.

fisijada

Osim natjecateljskog programa posjetitelji mogu uživati u gastronomskoj ponudi specijaliteta pripremljenih od riječne ribe i bogatom zabavnom programu. Pobjednik gradske Fišijade predstavlja Turističku zajednicu grada Donjeg Miholjca na državnoj Fišijadi koje se održava u Osijeku u okviru manifestacije Dani vina i turizma.

fišijada2

Stara Drava često je i mjesto športskoribolovnih natjecanja, kulturnih i drugih događanja. U ribarskom domu RŠU “Udica” možete uživati u ribljem specijalitetima: šaranu na rašljama, bijeloj ribi prženoj na ulju i dr.
Turistička zajednica Donjeg Miholjca
Trg Ante Strarčevića 2, Donji Miholjac 31540
Tel.fax: +385(31)633-103
E-mail: tzdm@tz-donjimiholjac.hr
Mob: 098/181-2960

Branje grojzdja

Pregrada, 19.-27. rujna 2015.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kada krajem rujna zažute prvi lozini listovi, vrijeme je da vinogradari pripreme lagve, škafe, brente, podškafjake i lakavnice jer predstoji najveseliji posao u ovom dijelu Zagorja – berba groža. To je ujedno i vrijeme kad se održava manifestacija pod sličnim nazivom: BRANJE GROJZDJA. Povijest ove svečanosti grožđa i mošta seže u daleku 1939. godinu. Posjetiteljima Pregrade u dane Branja grojzdja, pa i mnogim Pregrađanima malo je poznato da je te godine, kako je zabilježeno u časopisu Hrvatsko zagorje, a 5. srpnja 1939. preneseno u zagrebačkom Dnevniku, osnovano Društvo za poljepšavanje i unapređenje Pregrade. Nakana Društva bila je promicanje Pregrade kao turističkog mjesta.

pregrada4 pregrada3

Branje grojzdja u Pregradi zamišljeno je kao višednevna manifestacija unutar koje će se odvijati niz sportskih priredbi, gospodarskih izložbi, kulturnih događanja i druženja. Održava se zadnjeg vikenda u mjesecu rujnu. Prvi dani rezervirani su za sportska takmičenja koja su ponekad bila prava atrakcija kao što je bio nastup NK Pregrada protiv zagrebačkog Dinama ili ljubljanske Olimpije. U te dane glavna pregradska ulica popunjena je brojnim štandovima i šatorima pod kojima sviraju lokalni glazbeni sastavi. Prema utvrđenom rasporedu na raznim mjestima nastupaju pjevački zborovi, limena glazba, folkloraši i tamburaši, školska i vrtićka djeca, odvija se biciklijada, moto – alka, a kroz čitavo vrijeme Branja grojzdja traju izložbe likovnih radova, ručnih radova, domaćih kolača i kruha, gospodarskih dostignuća i, naravno, vina.

pregrDA2

Vinogradarski pa i drugi poslovi vezani uz trsje i klijet oduvijek su imali odliku da združuju Ijude, a to se održalo do danas barem u nekim segmentima. U starije vrijeme, kad je obrada vinograda bila isključivo ručna, s primitivnim alatom, poslovi su se dijelili na muške i ženske. Muški su poslovi bili rezanje, oštrenje kolja i prskanje. Ženski su poslovi bili kopanje i vezanje. Svi radovi, i muški i ženski, vršili su se tako da su se vinogradari medusobno ispomagali što je ujedno bila prilika za druženje. Berba, kao završni posao sezone, imala je naročite značajke zajedništva jer su u njoj sudjelovali svi članovi obitelji, pa i šira obitelj i prijatelji. Za tu priliku bila su priredivana i birana jela. Po tradiciji to je bila guska ili purica s mlincima, bučnjača ili zlevanka, a u novije vrijeme gibanica od oraha ili maka. Pila se rakija kaj ne bi berače i brentare grizlo v želucu od zobanja grojzdja. Prikriven razlog ovom izboru pića bio je, što je kod mnogog domaćina vina ponestalo u vrijeme ljetnih žega i sparina, a mlada rakija već je bila pečena.

pregrada5

Današnja berba grožđa u pregradskom kraju zadržala je uglavnom ovakvu tradicionalnu formu. Na berbi sudjeluju članovi uže i šire obitelji i gosti pa je to jedna od rijetkih veselih prilika kada se na okupu nađe sva obitelj pa i njeni članovi iz grada i udaljenijih krajeva. Ne izostane ni tradicionalni jelovnik, a da ne bi berače grizlo v želucu, pije se rakija.
Turistička zajednica Grada Pregrade
Telefon: +385 49 377 050
Mobitel: +385 91 377 0500
Fax: +385 49 377 050
E-mail: tz@pregrada.hr

Prirodna baština i sportski turizam u Roču

Prirodna ljepota Roča i okolice očituje se u prekrasnim dolinama okruženim brijegovima s kojih pucaju nesvakidašnji pogledi. U tim panoramama ističu se vinogradi, maslinici i šume, kao i stari gradovi na vrhu brežuljaka koji skrivaju gastronomske ostavštine minulih vremena, koje se pokušavaju probuditi i pripremiti za nepca pouzdanih gastronomada. Ta Zelena Istra odiše sirom i tartufima, medom i fritajama, djevičanskim maslinovim uljem i ponosnim vinom i stapa se u krajoliku s bogatim šumama i proplancima koji nude putnicima neizmjerno bogatstvo kultivirane prirode.

IMG_4227
IMG_4508U tom kraju nije neobično da se iza prvog šumarka začuje rzanje konja. Roč i Hum su odlična mjesta za konjogojstvo i jahanje, a među prvacima ove ponude svakako se ističe Frisianum Roč Riding. Obožavatelji konja ne trebaju tražiti dalje. Gosti – profesionalni ili barem dobro uvježbani jahači – mogu se diviti prirodnoj baštini srednje Istre na leđima konja, od jednodnevnih lakših izleta do višednevne pustolovine pod Ćićarijom.

IMG_4466

Za vrijeme našeg posjeta, konji su se vješto pokazali kao poznavatelji svog zanata:


Ime ove tvrtke vezano je za jednog frizijskog pastuha, neprežaljenog ljubimca vlasnika, pa je ime ostalo u njegovu slavu. Turističko jahanje i hodanje s konjima pružaju neviđeno zadovoljstvo gostiju koji u Roču ostanu i po tjedan dana. Evo kako goste poziva voditeljica Samanta Slavić i njezina suradnica:


Atrakcija, rekreacija i avantura riječi su koje najbolje opisuju ljubav za konjima koja se njeguje u Frisianumu i u konjičkom klubu Kadenca koji okuplja vrijedne entuzijaste koji se bave daljinskim jahanjem, preponama i općenito unaprijeđenjem konjičkog sporta.


Frisianum Roč Riding
Željeznička stanica Roč, 52425 Roč
Mob: +385 99 652 5129, +385 98 352 926
info@frisianum.hr
https://www.facebook.com/frisianum
https://www.facebook.com/klubkadenca

4×4 Off Road

džip2

Za one željne većeg adrenalina u mirnoj Buzeštini, nema boljeg iskustva od 4×4 Off Road vožnje. Izleti se rade po dogovoru i željama gostiju, te se obilazi cijela sjeverna Istra. Gosti najčešće vole obići okolicu Roča, Huma, Kotla, pa sve do Ćićarije. Ne radi se o ekstremnim vožnjama, već o cross country vožnji po makadamu i šumskim putevima, što daje gostima dovoljno udobnosti i prilike da upoznaju prirodu ovoga kraja. Vlasnik Tomislav Zornada ponosi se džipom Patrol i Jeep Wranglerom koji prevoze goste do skrivenih kutaka prelijepog istarskog kraja.

džip3

džip4

džip1

For those looking for a greater adrenaline in peaceful Buzet area, there is no better experience than 4×4 Off Road Driving. Trips are made by appointment and wishes of the guests, and tour the entire northern region of Istria. Guests usually like to visit the countryside of Roč, Hum, Kotle, to Ćićarija mountain. These are not extreme rides, but the cross country ride on the gravel and forest roads, which gives guests plenty of comfort and a chance to get to know the nature of this region. Owner Tomislav Zornada proudly shows Jeep Patrol and Jeep Wrangler which carry the guests to the beautiful hidden corners of the Istrian region.

džip5

tomo_zornada@yahoo.com
00385 91 762 95 13

Vinkovačke jeseni

Vinkovci, 20. rujna 2015.

vin5Slavonija je područje na kojemu je čovjek već od pamtivijeka ostavio tragove svoga rada i svoje duhovne kulture-pokazavši u tim tragovima da je slavonskim načinom ljubio zemlju oko sebe i intimne zakone njezina postojanja. Slavonac je uvijek čuvao zadužbinu svojih otaca, svoj borbeni duh, svoj ponos, svoju veselu ćud, narodne običaje, kolo, ženske i muške rukotvorine, jedinstvenu, lijepu narodnu nošnju, kakvom se rijetko koji narod svijeta može podičiti.

Kada patrijarhalnu Slavoniju postupno potiskuju moderne gospodarsko-tehnološke promjene, kada je nagriza brzi ritam suvremenoga načina života, kada je zaprijetila opasnost od gubljenja slavonske tipičnosti, javila se ideja o ovjekovječenju i skupljanju tradicijske kulture ovoga kraja. Tu će ideju oživotvoriti smotra izvornoga folklora, najprije Slavonije i Baranje. Ona će ubrzo pokazati koliko naš narod cijeni ono što su stvarale vrijedne ruke radenica, najboljih vezilja i tkalja, koliko se cijene misli što su ih dvostihom izricali naši mudri predci, pa će pismice postati zaštitnim znakom Slavonaca, a Smotra izvornoga folklora Slavonije i Baranje prijeći će pokrajinske granice, te svoj naziv zamijeniti imenom Vinkovačke jeseni.

vin2Zašto se ta smotra događa ujesen? Zato što to godišnje doba nagrađuje Slavonca za njegov nesebični trud, on i zemlja kao da dijele zajedničku sreću, a Slavonac i radost i tugu i smisao za humor iskazuje pjesmom. Pokazat će on to u gradu od starina, u srcu Šokadije , i na svim Jesenima pokazivati da su «pjesme naša povijest, u njima čuvamo dobro i zlo svoje». Svoju duhovnu profinjenost izkazivale su i iskazuju Slavonke izrađujući izuzetno lijepe i karakteristične nošnje. Da te nošnje ne bi ostale skrivene u ladičarima, da se vedri slavonski čovjek raduje i iskaže svoju snagu i iskonski pečat – to je bio glavni, ako ne i jedini motiv okrune ljepote slavonske ravnice smotrom na kojoj će zabliještati bjelinom ruho narodno, zaciktati tambure i gajde zaguditi, a Slavonci zapjevati široko, otegnuto, «k’o ova zemlja što ih rodi».

vin3Jeseni su ubrzo prešle uske zavičajne granice i započele međusobno povezivati sve one ljude koji vole i cijene tradicijsku kulturu, jezik i običaje , a to će uključivati svestranu razmjenu kulturnih, gospodarskih i ostalih dobara diljem naše zemlje i proširenje ove jedinstvene smotre novim manifestacijama: znanstvenim, turističkim, sportskim, zabavnim … Bitna rečenica kojom bi trebalo definirati pojam Jesni trebala bi uvijek glasiti: To je smotra koja teži trajnoj afirmaciji izvornoga kulturnoumjetničkoga narodnoga stvaralaštva temeljenoga na bogatoj baštini naroda Vinkovačkoga kraja i cijele Hrvatske.

vin1Vinkovačke su jeseni postale originalni popularno-znanstveni skup izvorne narodne kulture ,mjesto njezina sakupljanja, što ne znači da su Jeseni bile niti da će biti kočnica suvremenoga razvoja. One su samo čuvarica i slikarica izvornoga načina života, one pokazuju slike prošlosti i sadašnjosti, upućuju na neistražene pravce i mogućnosti u budućnosti. Vinkovačke su jeseni izašle iz duše slavonskoga čovjeka, one su potvrda ljepote ove ravnice, one su želja da se sačuva od zaborava nekadašnje selo, njegovi ljudi i običaji, a posebice glazbena baština, koju treba otkrivati suvremenom čovjeku i ljubitelju narodnih glazbenih umjetnina. U proteklih četrdeset godina svoga trajanja Vinkovačke su jeseni ostvarile puno više od svoga početnoga nastojanja ,obogatile se i stalno se obogaćuju novim manifestacijama pa zato možemo tvrditi da je to smotra izvornoga folklora , ali i gospodarska, kulturna, turistička, sportska i zabavna manifestacija koju možemo svrstati u red najrazvijenijih i najznačajnijih smotara u Hrvatskoj.

vin4

Turistička zajednica grada Vinkovaca
Trg bana Josipa Šokčevića 3
tel. + 385 (0)32 334 653
e-mail: info@tz-vinkovci.hr
www.tz-vinkovci.hr

Što nam sve smokva daje…

Mnogobrojni su tradicionalni proizvodi od smokve u Hrvatskoj, a ovdje izdvajamo posebnosti i proizvođače koji su ponosni na plodove svog rada. Suhe smokve su odličan proizvod za gastronomade, a to dobro znaju proizvođači suhih smokava vrhunske kvalitete kao što je Poljoprivredna zadruga „Maslina i vino“ iz Polače u Ravnim kotarima. Cilj ove zadruge je proizvodnja maslina i vina, te proizvoda od smokava.

18.08.2011. - SMOKVE - Bobanoviæ 1

POLJOPRIVREDNA ZADRUGA “MASLINA I VINO”
Polača 61, 23423 POLAČA
Tel: 023/647-501, Fax: 023/686-402
E-mail: info@masvin-polaca.hr
http://www.masvin-polaca.hr

Smokvenjak

smokve6

Ova tradicionalna sastavnica naših primorskih krajeva biblijski je kolač i kao takav najstarija poznata slastica na Sredozemlju. Njegovanje ovog naslijeđa posebno je poznato na našim otocima, gdje se jednostavnim spajanjem smokve, grožđa, rakije, badema i oraha stvara poseban okus Sredozemlja. Posebno su po njemu poznati Vis, Cres i Rab, ali i drugdje u Dalmaciji i Hrvatskom primorju, smokvenjak je brižljivo čuvana tradicija. Izvorno je smokvenjak bio rađen za težake koji su ga uzimali za objed tijekom cjelodnevnih radova u polju, u vinogradima i maslinicima. Posebni oblici smokvenjaka rađeni su za blagdane, kada su bili bogatiji i izdašniji. Težaci su ih rado uzimali jer je smokva u njima davala golemu količinu instantne energije za rad. Tradicionalni oblik smokvenjaka je u okruglom obliku ili u obliku salame.

viski-hib-600x360

Uz smokve, važno je dodati rakiju. Travarica je najčešća rakija, jer sljubljuje smokvu s ljekovitim biljem, ali recepture se mijenjaju i ovise o načinu pripreme u raznim obiteljima. Tako se može stavljati i lozovača ili pak prošek. Ponekad se dodaju i svježi začini poput kadulje ili rogača. Kako god bilo, nikada se ne smije u smokvenjak dodati šećer jer je on sladak sam po sebi.

smokvenjak

Poseban način izrade smokvenjaka prisutan je u obrtu i konobi Kali koja se nalazi iznad Medveje, pored Lovrana. “Vraćen iz stoljetnog zaborava, smokvenjak je rezultat potrage za tradicionalnim, zdravim i jednostavnim proizvodom svojega kraja. Proizveden od maruna i raznog voća, Smokvenjak je još jedan u nizu autentičnih proizvoda konobe Kali i dobitnik je nekoliko expo-nagrada za suvenir-proizvod od smokava..” Tako samozatajno opisuje svoj vrhunski proizvod obitelj Bistre iz poznate konobe Kali. Smokva, ta divna stara mediteranska voćka, pruža slatkoću, zdravlje i snagu, pa nije čudno da se komadić smokvenjaka nosio u lovranske barke tijekom teških ribarskih noći, ili pak u polje da osvježi radnike. Na području Liburnije smokve su bile omiljeno voće, svježi dodatak ljeti, te sušene smokve koje svojim mirisom vesele ukućane tijekom ostatka godine. Bila je dio i Lovranštine, gdje se nalazi mjesto Kali, nazvano tako po velikim zemljanim rupama obložnim kamenom i glinom, koje služe za slijevanje vode za napajanje stoke – kalevanje. Gosti konobe Kali često će biti počašćeni smokvenjakom, o kojem će glava obitelji Krste reći da je spominjan kao pogačica od suhog voća u biblijskoj priči o Juditi. Sin Ante ne skrije zadovoljstvo uspjehom svog proizvoda. Smokvenjak, koji je obogaćen ljekovitim travama branim na obroncima Učke, dospio je čak do Londona!

smokvenjak3

Originalnost proizvoda je i u njegovom pakiranju. Tradicionalni okrugli smokvenjak stavljen je u drvenu posudicu te je presvučen ribarskom mrežom, davajući mu tako jedinstven identitet Liburnije.
Konoba Kali
Kali 39 a
51415 Medveja
(051) 293 268, 098 563 872
www.konobakali.hr

logo_smokvaKao nositelj oznake Hrvatske kvalitete svojim smokvenjakom ističe se i ekološka proizvodnja Smokve Ostojić iz Peračkog Blata blizu Ploča. Ova obiteljska proizvodnja baštini tradiciju neretvanskog područja koje je i inače poznato kao posebna mikroregija s izdašnim plodovima sredozemne prirode.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Obitelj Ostojić proizvodi i originalno pakirane suhe smokve, sorte bijelice i zamorčice, koje se tradicionalno nude kao dobrodošlica gostima, a koje su nekoć bile važne za prehranu domaćeg stanovništva. Prije Drugoga svjetskog rata neretvanska suha smokva je u drvenim paketićima završavala na stolovima političkih elita u Londonu, Beču i drugim europskim metropolama, a o njezinoj kaloričnosti svjedoči činjenica da su stariji ljudi cijeli dan obavljali teške poslove na polju hraneći se samo suhim smokvama.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Danas se, nažalost, tradicija sušenja smokava i izrada proizvoda od njih sve manje može pronaći u neretvanskom kraju i oko Baćinskih jezera gdje se nalazi proizvodnja Ostojića. Stoga je njihov smokvenjak dodatno zanimljiviji i originalniji. Dolazi u pakiranjima od 125 i 250 grama, s voćnom i pikantnom aromom.

IMG_0182

Ostojići ga rade od mljevene suhe smokve i badema u izbalanasiranoj kombinaciji smokava i mljevenog papra ili smokava i citrusa. Smokvenjak s aromom voća obitelji Ostojić odlično se slaže uz aperitiv ili desertno vino, a pikantna verzija uz sir i ekstra djevičansko maslinovo ulje, rakiju i vino. Osim toga, Ostojići rade i umak od smokava, koji nastaje spojem svježih zelenih smokava, crnog vina i začinskog mediteranskog bilja, kao jedinstven dodatak u kuhanju. Tu je i ekstra džem od smokava rađen po staroj obiteljskoj recepturi. Inovacija obitelji su i sušene smokve u kombinaciji sa citrusima ili brusnicama.

O.P.G. Ostojić
Skakala 16
20340 Peračko Blato – Ploče
+385 98 196 34 78
smokva.ostojic@gmail.com

Smokovača

smokva

Od domaćih suhih smokava i rakije (ponajviše lozovača) stvara se divan liker od smokve. Tradicionalno se u lozovaču stavljaju prepolovljene suhe smokve i ostavljaju se namakati. Na posebno dobar način smokovaču tradicionalno radi turopoljska plemenita obitelj Brigljević, koja se u ovom kraju spominje još od 1513. godine. Obitelj je 2002. započela s radom destilerije sa željom da se vrijedna gastronomska baština otrgne zaboravu i vrati u naše čaše. Brigljevići spravljaju voćne raije i likere na tradicionalan način od brižljivo biranih plodova čiste prirode i bez ikakvih umjetnih dodataka. Brojne su nagrade za dizajn i kvalitetu ove destilerije, a među mnogobrojnim proizvodima izdvajamo smokovaču. Ovo nježno, nadahnuto i ugodno piće pakirano je u raznim odlično smišljenjim bocama veličine 0.1, 0.5, 0.7 i od jedne litre. Sadrži 21 posto alkohola čime je ovaj liker pravi zgoditak za one koji vole blaža pića.

smokve2

Destilerija Brigljević
Braće Radića 35

10410 Velika Gorica
Tel:01-6252-846
Mob:098-9214-766, 098-612-812
miljenko.brigljevic@globalnet.hr

Dani krušaka i plodova jeseni u Čabru

Čabar, 20. rujna 2015.

kruške

«Plodovi gorja» povezuju proizvođače autohtonih i originalnih proizvoda Gorskog kotara, a indirektno spaja i ostale autohtone proizvođače poput proizvođača goranskih suvenira, ručnih radova i sl., vežu se i na ugostiteljske i smještajne kapacitete te prirodne i kulturne znamenitosti. Pored obilaska poznatih prirodnih atrakcija i zanimljivosti Gorskog kotara, manifestacije Plodova gorja pružaju nove mogućnosti osmišljavanja ponuda i originalnih tura kroz Gorski kotar za turističke agencije iz zemlje i inozemstva.

kruške3

Manifestacije «Plodova gorja» temelje se na krajobrazu, tradiciji i obitelji, a vezane su uz Cestu plodova gorja. Cesta plodova gorja povezuje obiteljska poljoprivredna gospodarstva, proizvođače autohtonih proizvoda od voća, bobičastog voća i ljekovitog bilja koje raste na području Gorskog kotara.

kruške4

U Čabru se tako održava manifestacija posvećena kruškama. Edukativne tradicijske radionice, izložba i kušanje domaćih proizvoda, sira i suvenira, obilazak znamenitosti i šetnica, berba gljiva, natjecanje u kuhanju gljivarskog kotlića te kulturno zabavni program, sve su to stvari koje vas očekuju u Čabru.
Turistička zajednica Grada Čabra
Školska 1, 51305 Tršće
tel. 051/824 110
info@tz-cabar.hr

Tomažova konoba

Zamislite da svoj dnevni boravak, uređen u starom rustikalnom stilu, pretvorite u prostor gdje svaki poznanik i putnik namjernik može svratiti na čašicu domaćeg terana. Ako se najavite prije, dobiti ćete i vrhunskog boškarina. Domaće rakijice možete sipati dok sjedite na jednoj od mnogobrojnih stolica i naslonjača, među kojima nema niti jedne iste, a dok se priča o svim životnim temama, na stol stiže svježe narezan pršut i sir. Ovakvo mjesto nije izmišljeno – zove se Tomažova konoba i nalazi se u Voštenima kraj Sv. Lovreča.

tom5

tom6

Miro Vošten je glasoviti istarski pršutar. U sklopu Tomažove konobe postoji proizvodnja tradicionalnih mesnih proizvoda koje sprema obitelj Vošten. Možete kušati domaći istarski pršut, ombolo, kobasice i slaninu. Kvalitetu Voštenovog istarskog pršuta prepoznali su stručnjaci dodijelivši priznanja za kvalitetu proizvoda. Vlasnik će vas rado provesti kroz pršutarnu i objasniti vam proces izrade ovog jedinstvenog pršuta. Nemojte se iznenaditi ako vas Miro na trenutak ostavi same, jer se u Voštenima uvijek nešto događa.

tom7

tom4

Prilikom našeg posjeta sudjelovali smo pri obradi ovce, a kako nužnost ne pita za vrijeme, vrhunac iskustva bilo je i škopljenje nerasta. U uobičajenim uvjetima, ipak, Tomažova konoba je besprijekoran primjer vrhunskog gastronomskog užitka. Uz štovani pršut, ovdje se može uživati u fužima s divljači, bifteku od boškarina te tradicionalnim istarskim slasticama kroštulama i fritulama. Prekrasno kameno dvorište mjesto je mnogih susreta i istarskih feštica, a ne nedostaje ni lokalnih harmonikaša. Pri tome se ne štede bukalete, pa se teran toči bez prestanka, bilo kao istarska supica, bilo kao osvježenje pod stoljetnim krošnjama.

tom

tom2

Ako poželite ostati duže, nema problema. Vošteni pružaju smještaj u svojim apartmanima. Iako ne prate rustikalnost konobe, pružaju dobar pogled na selo i okolicu. Tu je i Sveti Lovreč – jedan od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih utvrđenih gradova u Istri. Naselje je dobilo ime po crkvici svetog Lovre koja potječe iz VIII stoljeća, dok je romanički zvonik uz nju prigrađen u XI stoljeću, a nalazi se nedaleko naselja – na mjesnom groblju. Kružni oblik naselja potječe još iz prapovijesti kad je na istoj uzvisini bila gradina. Već je u doba Bizanta Lovreč utvrđen bedemima i kulama koje su kasnije u više navrata temeljito obnavljane, a najveći dio danas vidljivih fortifikacija potječe iz iz doba Venecije kada je u Svetom Lovreču billo sjedište vojne uprave čitavog mletačkog dijela Istre – tzv. pazenatik.

Tomažova konoba
Vošteni 19 – 52448 Sv. Lovreč
Tel.   +385 – (0)52 – 616 523
Mob. +385 -( 0)98 – 255 594

Ribarski dani u Kopačevu

Kopačevo, 19. rujna 2015.

kopacevo-zag

Iako zbog zabrane tradicionalnog ribolova u Parku prirode Kopački rit u Kopačevu više nema nijednog ribara za svakoga tko je sredinom rujna posjetio selo u nosu i nepcu zadržao je cijelu harmoniju mirisa i okusa Kopačeva.

kopačevo3
Manifestacija je to na kojoj u dva dana kroz Kopačevo prođe preko dvije tisuće ljudi željnih etno ambijenta te mirisa i okusa ribe. Kopačani ove dane doživljavaju kao priliku za promociju tradicije i seoskog turizma. Selo tada miriše na fiš paprikaš, šarana u rašljama, štuku u mundiru te specijalitete od divljači, a na brojnim štandovima nude se vlastiti proizvodi: domaća mljevena paprika, med, ajvar, slatkiši i suveniri te domaći kolači. Još kada se ljutina može ublažiti i zaliti graševinom koja poteče sa Baranjskog brda, užitku nikada kraja.

kopačevo2
Prvi Ribarski dani održani su 1998. godine, tada su posljednji puta potomci nekadašnjih kopačevskih ribara povukli mrežu na Sakadašu i izvukli babuške, štuke i pokojeg šarana. Pojedeni su u slast, a okusi toga prvog poslijeratnog slavlja postavilo je temelj za budućnost turizma u Kopačevu.
Turistička zajednica općine Bilje
Kralja Zvonimira 10
31 327 Bilje
Tel:+385 31 751 480
Fax:+385 31 751 480
E-mail: info@tzo-bilje.hr
Web: www.tzo-bilje.hr

Smokva – sredozemna kraljica

Kad je Katon stariji htio nagovoriti rimske senatore da pođu u treći Punski rat donio im je svježe smokve, tvrdeći da su iz Kartage. Time je pokazao koliko je Kartaga blizu Rimu, a samim time koliko je blizu i prijetnja po Rimsku republiku. Katon je optužio Senat za slabost i ženstvenost jer je smokva u starome Rimu bila povezana uz ženstvenost i nježnost koju odražava unutrašnjost ovog mitskog voća.

smokve4

U najstarijim zapisima čovječanstva smokva je uvijek imala svoje mjesto. To je prva i najsnažnije obilježena biljka u Bibliji. Svoje osobine opisuje na stranicama starogrčkih mitologija, a čitava jedna sura (poglavlje) Kur’ana zove se al-Tin (arapski – smokva). To je voće raja, ali i voće srama. Svi rječnici Staroga svijeta, a napose Sredozemlja, bogati su smokvama. Nije ni čudo, pošto se smokva uzgajala mnogo prije pšenice i ječkma i time predstavlja prvi primjer organizirane poljoprivredne proizvodnje. Postojbina joj je Mala Azija, ali i podučje od Istočne Turske pa sve do sjeverne Indije. Svuda gdje postoji maslina i vinova loza, mora postojati i smokva.

smokva3

Smokva je među najzdravijim namirnicama, koja daje snagu, snižava kolesterol i štiti od sresa. Svježa smokva je bogata prirodnim šećerom, a suha smokva je također vrlo dragocjena jer sadrži antioksidante, vitamine i minerale. Osim toga, znanstvena istraživanja su potvrdila da smokva štiti od zloćudnih bolesti, čuva kosti, spriječava oboljenja krvožilnog sustava, osigurava dobar san, potiče probavu, a koristi se često i u kozmetici.

smokve

Dobra je i za meditaciju. Naime, upravo je ispod krošnje smokve Gautama Buda postigao svoje prosvjetljenje. U kršćanstvu je ona ipak najpoznatija „zavodnica“. Listom smokve Adam i Eva su pokrili svoje spolove, nakon što su spoznali da su goli. To nam je svima poznato,međutim jeste li znali da je smokva također bila simbol faličkog kulta u Indiji. Sjetimo se da je ubačen palac između dva prsta gesta pod nazivom „figa“, što potječe od latinskog „ficus“ i što jednostavno znači smokva. Ovo je bila uobičajena zaštitna gesta u područjima gdje je rađala smokva, ali je imala također i seksualno značenje oplodnje jer je palac simbolizirao falus.

U Hrvatskoj se smokva uzgaja stoljećima uz Jadran, u Hrvatskom primorju, na otocima i u Dalmaciji. Sušna ljeta i blaga, kišovita zima i kršno tlo pogoduju ovoj sredozemnoj kraljici. Smokve obilježavaju naše primorske krajeve kako svojim drvetom i krošnjom ispod koje se sjedi i odmara, tako i kao voljeno jelo. Smokva se najčešće suši, čime se iz nje otklanja voda, ali njene hranjive i zdrave vrijednosti ostaju nepromjenjive. Suše se na zračnom i sunčanom mjestu pri čemu je važno da ih se zaštiti od raznih insekata, a treba ih i često okretati da bi se jednakomjerno posušile. Suhe smokve čuvale su se u drvenim sanducima koji onemogućavaju njihovo daljnje sušenje ili prodor vode i vlage.

smokve1

Najprikladnije smokve za sušenje su bijele sorte ranijeg dozrijevanja. Smokve se veže špagom za peteljke ili ih se naniže na konac. Suši ih se na sunčanom i prozračnom mjestu na podlozi od letvica ili nanizane na konac i obješene. Ukoliko ih se suši na letvicama trebaju biti razmaknite oko 1 cm. Kada pobijele, okreće ih se na drugu stranu kako bi se podjednako posušile. Kada prestanu biti zelene može ih se prebaciti na plahte ili jutu. U večernjim satima ih se još tople zamota i nosi u kuću kako bi ih se zaštitilo od vlage i kako bi dodatno sazrele. Kada postanu dovoljno suhe, čuva ih se u prozračnoj ambalaži na podrumskoj temperaturi. U osušenom stanju šećeri u smokvama dosežu 66%, a magnezij 58mg/100 g. Kako magnezij pomaže da se šećer u krvi pretvori u energiju, suhe smokve su dobra energetska injekcija i prirodni antidepresiv.

Smokva je nekoć bila sastavnica mnogobrojnih jela. U starorimskoj kuhinji posebno se izdvajala kao sirup kojim se polijevalo meso, posebice teletina. Jedan takav recept za pečenu teletinu nađen je u kuharici Markusa Gavija Apicija koja datira iz 1. ili 2. stoljeća.

smokve5

Vitellina fricta (Pečena teletina)
Sastojci:
800 g – 1 kg teletine
300 g grožđica
1 žlica meda
žlice vinskog octa
200 ml vina
100 ml maslinova ulja
100 ml sirupa od smokva
1 čajna žlica soli
papar
kim
origano
malo češnjaka u prahu

Pržiti teletinu u maslinovom ulju dok nije gotova. Pomiješati grožđice, vino, ocat, med, ulje, sol i začine i kratko prokuhati u posebnom loncu. Preliti umak preko mesa i kuhati lagano još 10 minuta.

smokve6

Ipak, kako su se mijenjali ukusi, smokva je postala sastavnicom desertnih jela. Kao posebnost se ističe smokvenjak, o čemu govorimo u drugom tekstu. Drugi poznati kvarnerski kolač sa smokvama je framentunjača:

Sastojci:
0,45 kg kukuruzna griza
1,8 l vodel
0,02 kg soli
0,1 kg suha grožđa
0,1 kg suhih smokava
0,1 kg oraha
0,1 kg badema

Grubo nasjeckane suhe smokve, grožđice, orahe i bademe lagano umiješati pred kraj kuhanja palente. Sve zajedno uliti u pleh i zapeći u pećnici na laganoj temperaturi. Ohladiti, izrezati na porcije i uslužiti uz domaću rakiju sa suhim smokvama.

U hladnim zimskim večerima, kada se iščekivalo novo ljeto, smokve i domaća rakija imali su kultno mjesto kraj komina ili u konobama ugodno skrivenim od bure i juga. U tim klasicima jadranskog bivstvovanja suhe smokve su bile nezaobilazan okus djetinjstva, a njihov miris parao je zrak ispunjen toplinom vatre. I danas se smokve nižu na užad i predstavljaju aromu sredozemnog Božića. U tom smislu se valja prisjetiti i dalmatinsih smokava s medom i vinom:

Sastojci:
4,5 dl suhog bijelog vina
75 g meda
50 g šećera u prahu
1 mala naranča
8 cijelih klinčića
450 g svježih smokava
1 štapić cimeta
svježi listići mente ili lovora za ukrašavanje

Krema
300 ml slatkog vrhnja
štapić vanilije
5 ml šećera u prahu

Vino med i šećer staviti u posudu i lagano kuhati na pari dok se šećer ne rastopi. Utaknuti klinčiće u naranču i posložiti u sirup zajedno sa smokvama i štapićem cimeta. Pokriti posudu i lagano kuhati 5-10 minuta dok smokve ne omekšaju. Prebaciti u posudu za posluživanje.
U 150 ml slatkog vrhnja dodati štapić vanilije i pustiti ga 30 minuta. Izvaditi vaniliju, doliti ostatak slatkog vrhnja i šećer te napraviti šlag. Dekorirati smokve i priložiti im šlag. Odmah poslužiti.

Svi recepti preuzeti su sa stanice Gastronaut: www.gastronaut.hr

Croatian Gastronomy Secrets