Sveti Nikola u Dalmaciji



U predvečerje prije blagdana svetoga Nikole djeca obično čiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozor ili ispred vrata u nadi kako će ovaj svetac ponovno nagraditi dobre. Za one koji nisu toliko dobri, moderni konzumerizam je pripremio zlatne šibe, a ideja plašenja djece Krampusom odavno je postala dijelom prošlosti. Ipak, tradicije ophoda Svetoga Nikole, kao i prekrasni običaji povezani s morem, i dalje su dio jadranske stvarnosti.

Ovaj svetac je rođen u trećem stoljeću u Maloj Aziji, te je bio biskup grada Mire. Preminuo je 6. prosinca 343. godine, i to mu je spomendan. Zbog turskih osvajanja, njegovo je tijelo prebačeno u talijanski grad Bari, gdje mu je napravljena predivna bazilika. Vrlo je poštovan u pravoslavnim zemljama, glavni je zaštitnik Rusije, ali se naširoko slavi i u zemljama katoličke tradicije. U Hrvatskoj je više štovan u priobalju nego na kontinentu.


Prema legendi, Nikolin susjed je bio imućan čovjek koji je izgubio carsku službu i bio je spreman prostituirati svoje tri kćeri kako bi ponovno stekao bogatstvo. Čuvši to, Nikola je tri noći zaredom kroz prozor ubacivao po vrećicu zlatnika, te ih tako spasio od poniženja, priskrbivši im dobar miraz. Susjed ga je zatekao jedne noći dok je kroz dimnjak spuštao zlatnike u čarape koje su se sušile na kaminu i tako je nastao običaj darivanja u čarapi ili čizmi. a sveti Nikola postao je zaštitnikom djevojaka u nevolji i udavača. Druga legenda pripovijeda kako je taj svetac došao u gostionicu i otkrio da gostioničar krade djecu, ubija ih i njihovo meso služi gostima. Otkrio je troje djece sakrivene u posudi za rasol. Učinio je znak križa i djeca su se vratila u život. Temeljem toga čuda sveti Nikola postao je i zaštitnikom male djece. Još jedna priča govori kako je sveti Nikola krenuo u Svetu zemlju, ali je nastala strašna oluja te brod zamalo nije potonuo. Sveti Nikola je zaprijetio valovima i oni su se smirili. Tako je postao zaštitnikom mornara i putnika. Uz to je i zaštitnik siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, svjećara, zidara, trgovaca, tkalaca, zatvorenika, trgovaca, putnika, bolesnika, umirućih.


U Dalmaciji su svečanosti vezane uz Nikolu posebno lijepe. Uoči spomendana, djeca su stavljala pažljivo očišćene čizmice u prozor. Ujutro bi pronalazili jabuke, orahe, bademe i bila bi presretna. Nekad su se iz šale, a nekad i ozbiljno roditelji ostavljali i šibe kao znak da su djeca mogla biti te godine i poslušnija. Na samog Sv. Nikolu, prerušeni svetac je hodao mjesto uz pratnju Krampusa. Djeca su tada odgovarala na razna pitanja svetog Nikole, primjerice jesu li bila dobra, slušaju li roditelje, idu li u crkvu, znaju li moliti Očenaš itd. Krampus bi bio spreman zgrabiti i odnijeti djecu koja ne znaju odgovore na pitanja, a sveti Nikola bi uvijek zaustavio Krampusa i pohvaljivao djecu, uz dijeljenje darova.


Nikola se osobito slavi po dalmatinskim otocima. Na Murteru se toga dana održala procesija nošenja kipa Sv. Nikole, baš kao i na Hvaru. Nakon kolendi koje su Starim Gradom na Hvaru kretale u žežin svetog Nikole, uslijedilo bi spaljivanje barke, ali nije bilo koja barka mogla doći na oganj jer je lista čekanja bila velika. Onaj čija je barka te večeri bila spaljena na vatri od smriča (šmrika, klekovina), sutradan je imao čast u podne blagosloviti novu barku. Smrič simbolizira težak mornarski život. Na sam blagdan iz crkve kreće procesija s kipom svetog Nikole, križem i zastavama, a u procesiji je najstariji i najcjenjeniji član bratovštine imao ulogu batištade (glavnog redara). Njegov je simbol ukrašeni štap, kojim je mogao promijeniti smjer procesije ili je zaustaviti.


Na Braču je svaki pomorac u kući imao sliku svetoga Nikole. Nekada davno, mornar bi sa sobom na put nosio škrinju u kojoj bi mu majka ili žena stavila bijac (ručno tkani vuneni pokrivač), mornarsku guču (vunenu majicu), u kojoj je često bio ušiven škapular (amulet), bičve, a negdje na dnu bila bi stavljena sličica svetog Nikole. Ponekad bi još stavili i boce domaće travarice i medenjake. Zabačenija bračka sela su također slavila Nikolu. Obično bi svaka obitelj za taj dan čuvala najboljeg ovna ili mlađe jare. Tradicionalno su domaćini pekli na ražnju manje komadiće mesa.


Sveti Nikola zaštitnik je Komiže na Visu. Slavi se s tradicionalnom crkvenom povorkom i spaljivanjem stare ribarske brodice. Ondje se tradicionalno na blagdan Svetoga Nikole spaljuje stara barka. Noć uoči Svetog Nikole trošna gajeta odvlači se na vrh brda na kojemu je drevna mjesna crkva – tvrđa, posvećena svetom Nikoli. Dok gajeta gori u plamenu, odzvanjaju crkvena zvona posvećena svetom Nikoli, čiji lik mještani nose u procesiji. Svake godine se na svetoga Nikolu u Komiži ispred crkve svetog Nikole zapali jedan drveni brod kao žrtva za spas svih mornara i brodova na svijetu. Pepelom od spaljene barke posipa se paluba nove barke.

#SvetiNikola #Krampus #Dalmacija #Brač #Hvar #Vis #Komiža #Starigrad #Hrvatski