Iz Žminja u svijet - priča o kavi

Updated: Apr 30

U svim je hrvatskim krajevima uobičajeno ispijanje jutarnje kave i promatranje prolaznika. Ovaj nacionalni „sport“ se održava i u Žminju. No, jutarnja kava u ovom istarskom gradiću je ipak posebna. Sjedimo u pizzeriji Orhideja, poznatoj po odličnim pizzama, te hvatamo prijepodnevne zrake sunca na terasi i nestrpljivo očekujemo corretto. To je espresso začinjen rakijom ili konjakom, savršen za još bolji i sretniji početak dana. Da ne bismo rekli kako nam ipak nedostaje ugodnog pića, dobili smo odličan liker od kave!

Dok uživamo u ovom veselom početku posjeta Žminju, direktorica Turističke zajednice Općine Žminj Lenka Šajina nam otkriva sjajnu priču o tajnoj povezanosti Žminja i kave. U ovom gradu se 1922. godine rodio Primo Rovis, osnivač poznatog talijanskog brenda Cremcaffé. Već kao dijete je ostao bez roditelja i imao je teško djetinjstvo. Sve do svoje punoljetnosti je tukao kamen za obnovu cesta, a kada je kao 25-godišnjak otišao u Trst život mu se naglo promijenio.

„Primo Rovis je u Trstu otvorio mali dućan. Tamo je čuo da je najbolja kava u Brazilu te se uputio u daleku zemlju i uvozio brazilsku kavu što je podiglo i tršćansku luku. Osnovao je vrlo poznatu firmu Cremcaffé“, priča nam Lenka podsjećajući da nije samo kava došla iz Brazila nego i njegova supruga. Sve je to izraslo iz pržionice kave usred Trsta, a u okusima ovog traženog napitka je i sam uživao do duboko u starost. Primo Rovis je umro 2014. godine u 91. godini.

Njegova je ostavština velika jer je bio poznati dobrotvor. Nije zaboravio svoje žminjsko porijeklo i siromaštvo. Lenka podsjeća da je pomagao Crvenom križu i zdravstvenim djelatnicima, a izdvajao je novac i za Matu Parlova i za HNK Rijeku. Mogao je sve to ostvariti jer se susreo s Josipom Brozom Titom. Postoji čak i anegdota kako je Primo Rovis uspio uvesti svoju poznatu kavu u Jugoslaviju. Prilikom jednog susreta, Tito mu je skuhao kavu koju je Primo pohvalio ali se ponudio napraviti svoju kavu. Tito je bio oduševljen njome i izjavio kako je to kava koju treba piti radni narod. Na taj način je kava iz Trsta stigla u Jugoslaviju.

Ta kava ipak nije odmah stigla do radnog naroda već su u njoj uživala gospoda. Narod je u Žminju pio škandiel (što je naziv za ječam) koji se mljeo na broštulinu odnosno ručnom mlincu za kavu. Potom je stigla nadaleko poznata Divka koja nastaje prženjem korijena cikorije i ječma. I kod Divke postoji priča koju na prenosi Lenka: „Nekad u Žminju nije bilo toliko kafića i oštarija, a ionako se u oštarijama nije pila kava. Tamo se marendalo i popio se deci vina. Gosti su gotovo isključivo bili muškarci a žene su počele kuhati kave kod kuće. To je bila Divka. Muški su radili obično u proizvodnji boksita ili u željeznici, a njima su supruge pripremale kavu s teranom kako bi ih to energetski podiglo. Djeci se radila bijela kava s kruhom“.

Mi smo već u drugom kafiću, ovog puta u Žminjskoj oštariji, gdje pijemo kavu s domaćim tučenim vrhnjem. Žminjska oštarija se nalazi na glavnom raskrižju u samom srcu grada, a vrijedi kod nje zastati kako bi se pogledale fotografije i slike staroga Žminja. Ovdje saznajemo još jednu zanimljivost o žminjskoj legendi. Primo Rovis se bavio i skupljanjem vrijednih materijala i dragog kamenja, a Sveučilište u Moskvi mu je dalo i počasnu diplomu iz mineralogije. Sve je to brižljivo prikupljao u Trstu da bi na kraju otvorio vrlo vrijedan i bogat muzej minerala.

Stoga, idući puta kada prolazite Žminjštinom, valja imati na umu da se zrnca kave u ovom kraju rade s velikom povijesnom baštinom svjetskoga glasa ali i s puno kafića koji poslužuju vrhunsku kavu. Živjeli, uz corretto!


0 comments

Recent Posts

See All