OPG Baljak - u društvu lošinjske janjetine i kozjeg sira

Updated: May 10

Zamamne kobasice, odlični sirevi, sjajni pršuti… teško je zamisliti da se sve to spravlja na otoku. I to ne na bilo kojem otoku, nego na Lošinju, otoku koji se diči svojim miomirisima kojima nema pramca na sjevernom Jadranu! Među tim miomirisima našla se i farma domaćih životinja Jurice Baljka koji radi čuda na škrtoj otočnoj zemlji između Malog Lošinja i mora koja djeluje već nekih petnaestak godina.

Dok gledamo prema pučini iz maslinika, Jurica nam govori o planovima kako poboljšati ponudu svakom ljubitelju mesnih i mliječnih proizvoda. Za to ima dobru priliku jer na njegovom imanju živi pedesetak ovaca i pedesetak koza, desetak prasadi, a tu se ne ubrajaju kokoši i border collieji koji svu tu životinjsku farmu dovode u red.

Malo je poznato da do 13. stoljeća nitko na Lošinju nije živio, već je otok služio za ispašu stoke, većinom ovaca. Tek se 1280. godine spominje Velo Selo na području današnjeg Velog Lošinja, gdje su se naselilo dvanaest hrvatskih obitelji. I oni su se bavili ponajviše stočarstvom, a tu tradiciju danas nastavlja obitelj Baljak, porijeklom iz Dalmacije. Jedni su od rijetkih obitelji na samom otoku Lošinju koja radi proizvode od otočne koze i ovce, za razliku od susjednog otoka Cresa. Osim otočne janjetine i kozletine, ovdje se radi čitav niz drugih proizvoda koje smo i sami isprobali.

Kozji sir je svakako popularan proizvod OPG-a Baljak. Slan i s puninom okusa kozjeg mlijeka, radi se na samom imanju, nakon svakodnevne mužnje koza koje žive tek nekoliko koraka dalje, u stajama. Preko dana brste po okolnim krševitim obroncima koji se spuštaju sve do mora, prema prekrasnoj plaži Porta Šešula. Ne treba ni spominjati koliko ta ispaša godi okusu ovoga sira kao i skute koja se radi od kozjeg mlijeka. Koze su nestašne životinje i zbog toga o njima redovito brine kozar.

Ovce su, nasuprot kozama, plahe i nježno nas gledaju iz staje. Također čekaju da ih se pusti na ispašu. Otočna janjetina glavni je proizvod, a lokalpatriotske rasprave odlučuju o nijansama razlike između lošinjske i creske janjetine. U svom tom poslu pomaže cijela obitelj Baljak, a meso se nađe i u ponudi nedalekog Miomirisnog otočkog vrta kojega vodi teta Juričine supruge.

Do Baljaka se dođe i zbog odlične pancete od domaće svinje, čije smo rođake i sami posjetili. Desetak dobro ugojenih svinja izvor su ukusnih suhomesnatih proizvoda. Pršut opčinjava svojom blagošću a opet postojanošću okusa, a tu se nađu i kobasice i buđole. Svinjogojstvo na otoku zamire, pršuti se rade većinom od kupljene svinjetine, pa je OPG Baljak svijetli primjer održavanja proizvodnje od polja do stola.

Posebna je i kobasica od otočne divljači. Lovačka društva Cresa i Lošinja se brinu o redovitoj opskrbi s jelenima i veprovima koji završe u aromatičnoj kobasici. Kako to nisu autohtone životinje na otocima, one čine mnogo štete poljoprivrednicima i stočarima, pa je i lovačka sezona redovito zanimljiva. Lovci se slažu – kobasica od otočne divljači ima poseban okus, jer jeleni i veprovi se hrane otočnim biljem i smiljem. Jurica nam priča o jednom lovcu koji redovito kaže da divljač s otoka Lošinja uzima kući za sebe jer je oduševljen okusima otočne divljači.

Tijekom ljetne sezone i turisti mogu lako uživati u ovim proizvodima u mesnicama u Malom Lošinju i Nerezinama, a za ostale ljubitelje proizvoda lošinjskog stočarstva najbolje je navratiti do OPG-a Baljak u Malom Lošinju i uživati u njegovim mesnim i mliječnim delicijama s miomirisnog otoka!