Sjećanja na Grobničke mlikarice

Svaki posjetitelj riječkog Starog grada primijetiti će omanji spomenik pognutoj ženi koja nosi velik teret na leđima. To je mljekarica Antonija Reljac iz grobničkog mjesta Podhum koja je opsluživala grad mlijekom. To nedaleko je danas lako reći, jer se iz središta Rijeke do Grobnika autom stiže za nepunih 15 minuta, no tomu nije bilo tako prije. Rijeka je sagrađena na nizu brežuljaka i okružena je klancima, pa su poljoprivredni proizvodi u grad stizali iz neposredne i dalje okolice.

Nerijetko su proizvođači stizali pješice, a to je osobito važilo za grobničke mljekarice (mlikarice) vrijedne žene koje su mlijekom su opskrbljivale Rijeku, svaki dan prelazeći pješke dug put noseći na leđima teške posude. Većinom su dolazile iz naselja na Grobničkom polju, koje je pružalo velike mogućnosti za ispašu krava. Domaćinstva na Grobniku su znala imati i dvadeset krava! Od mlijeka se radio poznati grobnički sir. Dio mlijeka su prodavali Riječanima, a to su radile upravo mlikarice.

Njihov je život bio iznimno težak, barem po našim današnjim mjerilima. Ustajale su duboko u noći da upale kućno ognjište. Skuhale su kavu za ukućane koji su još spavali, pomuzle krave, zatim uprtile na leđa posude otežale od svježeg mlijeka. Prije nego što su autobusi povezali Rijeku s njenim zaleđem, u grad su išle pješke.

To je značilo i po petnaestak kilometara u jednom smjeru, i to ne samo po lijepom vremenu, nego i po ljetnoj žegi i po zimskoj studeni. Teret na leđima bio je težak 60-70 kilograma. Posude su isprva nosile u košu od vrbova pruća, s vremenom ga je zamijenila naprtnjača. Pored mlijeka, u grad su znale ponijeti teret drva, da ga prodaju kao ogrjev. Pa onda istim putem natrag.

Utabani put kojim su išle od mjesta Hrastenica do donje Orehovice s vremenom je nazvan Mlikaričin put. Ovuda je mlijeko prestalo dolaziti krajem 1990-ih, kada je s radom prestala posljednja mlikarica Darinka Brnja. Njezina kćerka Sonja jedna je od pokretača inicijative za obnovom ovog puta kojim sada prolaze turisti zainteresirani za baštinu ali i iskustvo nošenja tereta i svjetiljke. Divan je to način sjećanja na ove vrijedne žene i njihov težak život.

Fotografije: TZ Rijeka, Lokalpatrioti Rijeka i Novi list


0 comments

Recent Posts

See All