top of page

Vrlika - gastronomija polja i krša

U ljetno prijepodne u Vrlici se osjeća sav šušur kojim se diče dalmatinski gradići u zaleđu. Manje od sata vožnje iz svih većih dalmatinskih priobalnih gradova, Vrlika se ipak čini gotovo mitskim mjestom starih priča i spomenika, fascinantne narodne kulture i predivnog prirodnog krajolika koji uključuje umjetno jezero Peruča, te planinarske puteve po Svilaji i Dinari.

Stara Vrlika se smjestila podno tvrđave Prozor, koja je sagrađena na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće na teritoriju cetinskog kneza Ivana Nelipića. Vrijedi se popeti do nje, čak i ako nemate auto (iskustva nemamo, ipak smo potegnuli do Prozora na sva četiri kotača). U tvrđavu se ulazi na vlastitu odgovornost, ali nešto prije same utvrde nalazi se predivan vidikovac na Vrličko polje, Peručko jezero, sam grad i okolicu, pravo mjesto za slike koje će izazivati masovne reakcije na društvenim mrežama!

U samom središtu Vrlike sjedimo s direktoricom Turističke zajednice Dijanom Maras i pričamo o turističkoj ponudi ovoga kraja. „Mogu reći da nema gosta koji slučajno „zaluta“ u Vrliku. Oni sigurno ciljano dolaze jer nismo na autoputu, već na „staroj cesti“ prema Splitu“, govori nam Dijana dok gledamo lijep promidžbeni materijal Vrlike i Dalmatinske zagore. Ne pate od velikih brojki gostiju jer su manje mjesto i velik broj turista bi ih brzo ugušio. „Nama trebaju kvalitetni gosti koje i imamo u našem privatnom smještaju. U Vrlici imamo mnogo privatnih iznajmljivača i jedno kamp odmorište. Polaganim rastom stremimo buđenju ostale turističke ponude poput sportova na vodi, planinarenja, biciklizma i ostalih aktivnosti na otvorenom“, objašnjava nam direktorica.

Vrlika je i mjesto koje je iznimno bogato narodnom kulturom i gastronomijom. Vrlička narodna nošnja spada u sam vrh nacionalnog etnografskog blaga u Hrvata. Prva tkalja je osnovni ornament preuzela iz starohrvatske kamene plastike koji je vještim prstima pretočila u ukras i tradiciju. Od davnine sve do današnjih dana u Vrlici se njeguje običaj da u Velikom tjednu grupa muškaraca pripadnika Bratovštine čuvara Kristova groba sudjeluje u obredima i ophodima Velikog petka, čuvajući Kristov grob, zbog čega se zovu grobari.

Svu snagu ovoga krša može se čuti u ojkavici, najstarijoj vrsti pjevanja u Hrvatskoj. Za ojkanje je karakteristično potresanje glasom, posebnim načinom pjevanja iz grla. Ovaj način pjevanja donedavno je služio ljudima kao način svakodnevne komunikacije prilikom obavljanja raznih poslova ili putovanja konjskim karavanama, zabavama u dugim noćima uz kamin te kao razbibriga čobana prilikom čuvanja blaga.

Vrličko kolo je nadaleko poznato zbog vrličke povijesti, a i zbog ustrajnosti kulturno umjetničke udruge „Milan Begović“ (nazvanom po poznatom književniku iz Vrlike) gdje se nastoje očuvati običaji i njegovati tradicija. Vrličko odnosno nijemo kolo je narodni ples koji se najčešće izvodi u Zagori. UNESCO je uvrstio nijemo kolo u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Vrlika je oduvijek bila trgovačko središte, mjesto gdje se tržilo poljoprivrednim proizvodima iz sela oko nje. I danas su ta sela usmjerena prema Vrlici, prije svega Podosoje, Kukar, Garjak, Vinalić, Ježević, Kosore, Cetina, Kijevo, Civljane, Maovice i Otišić. S druge strane Peručkog jezera nalazi se selo Koljane, ali to su samo ostaci negdašnjeg najplodnijeg i najbogatijeg sela vrličkoga kraja. Veći dio je potopljen šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, zajedno s kućom gdje je djetinjstvo proveo književnih Dinko Šimunović.

U tom plodnom polju uzgajala se pšenica, raž, ječam, proso i kukuruz. Razgovaramo s mnogim starijim Vrličanima i pitamo ih što su jeli kad su bili mali, a odgovor je često isti: kupus i krumpir, raštika i ponekad suho ovčje, kozje ili svinjsko meso. Danas nam od tih jela cure sline, ali se nekad smatrala sirotinjskom hranom, baš kao i poznati vrlički uštipak. Osim toga, mnoge su kuće imale kruške, jabuke i šljive, a brigu o tim lokalnim sortama još vodi Ante Budiša koji živi na obalama jezera. Nekoć je Vrlika bila poznata po sadnji konoplje, lana, duhana i duda, za potrebe tekstilne i duhanske industrije, te svilarstva. Sve je to odavno potisnuto i tek živi u zapisima povjesničara i etnografa.

Ljepoti Dalmatinske zagore uvelike pridonosi Peručko jezero. Na obalama ovog velikog umjetnog jezera nalaze se zaseoci koji uživaju u predivnim pogledima i doživljajima prirode, a možda su najveći sretnici oni u apartmanima Ante Budiše koji sprema i tradicionalna jela vrličkog i dalmatinskog podneblja u svojoj konobi. Neizbježno smo ga posjetili i uživali u razgovoru, gostoprimstvu i okusima s obiteljskog seoskog gospodarstva.

Iako u dobroj klimi, vinogradarstvo u Vrlici nema tako dugu tradiciju kao drugdje u Dalmaciji. Postojeći vinogradi obično su bili obiteljski, podignuti radi vlastitih potreba uživanja u vinu. Kada se vinograd okopava ili u vrijeme berbe ili trganja grožđa, skupi se obitelj i prijatelji, što je po staroj navadi i povod veselju. Obično se grožđe trga oko Rožarice, početkom listopada. Od mošti se radi mlado vino koje se u Vrlici zove slačica, a od ostataka tropa se peče rakija. Danas nema mnogo komercijalnih vinara u Vrlici, osim Cvitka Teskere, čiji su vinogradi u Kijevu, a vinski podrum i vinarija u Vrlici.

Pročitajte više: Teskera - vino dinarskog krša

U samom središtu Vrlike nalazi se vinarija Teskera. Žedni putnici ju mogu upoznati kao prvu atrakciju ovoga gradića jer se nalazi tik do autobusnog kolodvora, otvarajući vinoljupcima lijep uvid u tradiciju vinarstva podno Dinare. Dočekuje nas vlasnik vinarije Cvitko Teskera, Kijevljanin koji se među rijetkima vratio vinarstvu kao gospodarenju škrtom zemljom u svom kraju. S ponosom svoju vinariju naziva suvremenom u prastarom krškom kraju.

Na kršnim pašnjacima i obroncima Svilaje, Dinare i Debelog brda od pamtivijeka žive velika stada ovaca i koza, uz poneku kravu, sve manje volova, ali i konja. Ovo je nekoć bio najunosniji dio vrličkoga gospodarstva, kao i okosnica današnje gastronomske ponude. Peka je i dalje najpoželjnije jelo, ravnopravno posvećena janjetini i svinjetini, no ni perad ne zaostaje, osobito tuka i pivac.

Iz nešto južnijeg Sinja utječu okusi arambašića, sarmi od miješanog mljevenog mesa bez riže, bez kojih je nezamisliva božićna trpeza. U posnim danima, ali i iz samog užitka, priprema se domaća pastrva iz Cetine ili bakalar. Režu se pršuti i pancete, a ako želite iskusiti pravo seosko jelo, onda je to pura, kukuruzna kaša, prelivena varenikom ili kiselinom (ukiseljeno mlijeko). U planini su se radili sirevi u dvije vrste. Mladi i nesoljeni sir iz drvenog kalupa (zdilice) i soljeni sir pohranjen i sasušen u mišinama. Ovaj drugi je osobito popularan jer ima poseban oblik grudica, pikantnog je okusa i svima je poznat jednostavno kao sir iz mišine.

Tradicionalna domaćinstva i danas prave pogačice (sirnice), garitule, te padišpanja kao vrlički narodni kolač. Djeca su znala uživati u bulama, raspucanim zrnima kukuruza, poznate kao gradske kokice. No, gastronomski užitak bez premca je vrlički uštipak. Kušali smo ga na nekoliko mjesta, uključujući kod višestrukog prvaka u međunarodnom natjecanju u pravljenju vrličkih uštipaka. Direktorica Dijana Maras nam govori: „Svatko tko dođe u Vrliku mora probati vrlički uštipak, koji je naša delicija po kojoj se svi ponosimo. Tu je i pršut, sir, jela ispod peke, a imamo i vrličku pogaču. Ove godine se održava Deveto svjetsko natjecanje u spremanju vrličkog uštipka. Svi se vole pohvaliti svojim uštipcima, ali neki moraju biti i najbolji. Žiri čine naši sugrađani koji su najkompetentniji za donošenje odluke o pobjedniku. Obično bude između deset i petnaest ekipa, većinom po dvoje. Uzorci uštipaka se odnosi pred žiri koji pazi na izgled, boju, slanoću, hrskavost, je li pečen na masti ili ulju.“

Pročitajte više: Ero s kulinarskog svijeta

Česma je slikovit park iz 19. stoljeća gdje izvire jedan od brojnih pritoka rijeke Cetine. Kao mjesto okupljanja, imala je veliku važnost u životu Vrličana i nadahnula je književnika Milana Begovića da upravo oko te Česme piše libreto za najpopularniju hrvatsku operu „Ero s onoga svijeta“. Stoga je vrlo prikladno da se restoran u tom parku, jedini u Vrlici, nazove „Ero“, a još je prikladnije da ga vodi obitelj Lelas koja je u nekoliko navrata osvojila prvo mjestu u svjetskom natjecanju pripremanja vrličkih uštipaka!


Dolazak u ovo mjesto između kamenih ravnica ispod Dinare i plodnih polja Cetinske krajine donosi gušte originalnih okusa, gostoljubivih ljudi i predivnu prirodu.


TZ grada Vrlike

Put Česme 4, 21236 Vrlika

+385 21 827 460 +385 21 827 460 +385 91 583 8611












0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page