Diljem svijeta postoje običaji vezani za duše pokojnika koji neizostavno uključuju hranu. Tako je i u Hrvatskoj. Nekada su magle početka studenoga obavijale groblja na kojima su obitelji pohodile grobove svojih predaka. Zrak je parao miris pečenoga kestena, lepinja i roštilja, spojenog s miomirisom cijelog niza cvijeća koje se ostavlja u spomen na Sve svete i Dušni dan. Svi sveti nisu samo osobe koje je Crkva proglasila svetima, već i oni koji su savjesno obavljali svoj kršćanski posao pokorom i trpljenjem, te svjedočili svojim životom kršćanske istine. Njihovi nasljednici ih štuju, a uz to ih i slave raznim jelima.
Poštivanje predaka je vrlo jaka i duga vjerska tradicija. Papa Grgur III., koji je vladao u osmom stoljeću, postavio je ovaj blagdan na prvi dan studenoga, kako bi se poklopio s keltskim blagdanom Samhain, koji je označavao početak nove godine. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, te su prinosili žrtve mrtvima u obliku voća, povrća i životinja. Ti su običaji opstali u kršćanskom obliku, a danas su vjerojatno najpoznatiji u Meksiku kao Dan mrtvih (Dia de los muertos) kada se ljudi maskiraju i posjećuju groblja.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, Svi sveti su bili shvaćeni kao dolazak božićnog vremena, pa se i zove mali Božić. Na taj se dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, kolač koji se može tradicionalno pronaći samo u hladnije doba godine, a koji je znamenit po svojoj bogatoj fili s orasima ili makom. Ovo su ujedno kolači koji se služe upravo u božićno doba, pa je jasna poveznica koja počiva na sazrijevanju orahovog ploda i berbi makovog zrna.
Kontinentalci su ujedno ostavljali na stolu mrvice od kruha kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su kuću posjetile duše predaka. Pomalo ozbiljnije vjerovanje posjećivanja tih duša leži u običaju da se u noći između Svih svetih i Dušnog dana na stolu ostavljala litra vina i litra rakije u otvorenim bocama, zajedno s nekoliko čaša. Naime, ljudi su vjerovali da, ukoliko ih posjete duše predaka, valja ih dočekati s okrijepom. Nije teško zaključiti da su napose muški ukućani redovito zloupotrebljavali ovu navadu, te sami popili par čašica. U nekim dijelovima Slavonije se nosila hrana na grobove koju bi pojeli prosjaci i „druge bitange“, kako navodi jedan pisac s početka 20. stoljeća.
I u Dalmaciji su se Svi sveti dočekivali kao Prvi Božić. Na Korčuli se za Sve svete radio obredni kruh – lumblija i lojenica. Ujedno je to bio dan kada se okončalo ljetno ribarenje i nije se više išlo u ribolov do travnja. Postojao je i običaj darivanja za Sve svete, a darovi su bili obično lumblija uz malo badema, smokava, jabuka, oraha, kestena, žižula, suhoga grožđa. Ovi darovi imaju prizvuk upravo božićnog vremena jer su to orašasti plodovi jeseni koji se čuvaju za zimu. Na Korčuli se ti darovi nazivaju „šaka za žive“. Ono što je važno jest nedostatak jaja u gotovo svim ovim jelima. Jaja obilježavaju aktivni početak godine, odnosno proljeće. Naime, jaja simboliziraju nastanak života i rast, a nedostatak jaja slabljenje sunca i hladni dio godine.
Kako god bilo, ne sumnjamo da će mnogi Hrvati za Sve svete na stol staviti dobra jela kojima će se prisjetiti svojih umrlih predaka.