Ni kučeta ni mačeta. Ničega nema u Brseču. Gradić na strmoj klisurini nadomak Opatije zimi nalikuje na sablasnu pustopoljinu. Mladi su odonuda davno otišli u stalnu pečalbu, iselili su se iz kraja. Iz pitoresknih kućica stariji glave pomole tek ljeti. Žive od turizma - rentijerstva i ugostiteljstva, ali zarađen novac u ovo doba godine nemaju gdje potrošiti. Bankomat je, doduše, ulegnut u pročelje jedne zgrade, ali omanji lokalni dućan posluje samo u sezoni. Odnedavno više nema ni poštanskog ureda, a svoja vrata zatvorila je i osnovna škola. Život se u rodnom mjestu Eugena Kumičića mora, ukratko, tražiti povećalom.
Takvu depresivnu sliku trebao bi uskoro promijeniti ni manje ni više nego češnjak. Ne bilo kakav češnjak, već aristokratski brsečki superčešnjak. Nakon što su lani osnovali "Udrugu Brsečki češan", 42-godišnji stolar Florian Franković i 36-godišnji arheolog Mario Zaccaria sadnjom tog ploda namjeravaju spriječiti iseljavanje mladih i potaknuti razvoj zamrle poljoprivrede. Težak je to zadatak, primjećujemo, čak i za čarobni bijeli luk kojeg prati reputacija borca protiv uroka, zlih čini, vještica i vampira. "Zbog njegove visoke tržišne cijene želimo da brsečki češnjak izazove domino efekt, da se pokrene poljoprivredna proizvodnja i da napokon se počnu koristiti obrasle parcele. Želimo da postane alternativa pustom, klasičnom turizmu ili početak jednog drugačijeg, robinzonskog turizma ", nada se Mario.
No, što brsečki češnjak čini toliko nadmoćnijim od onog običnog kojeg svakodnevno možemo kupiti na tržnici ili u trgovačkim centrima? Kao prvo, raste samo u tom uskom jedinstvenom pojasu, koji se proteže od vidikovca u Plominskom Zagorju do Mošćeničke Drage. I nigdje drugdje. Dvojac tvrdi da sjeme možete posaditi na nekom drugom području, ali iz njega neće izniknuti brsečko blago. Naime, zemlja je na tom podneblju zbita smećkasta crvenica, suncu je izložena otprilike dvanaest sati dnevno zbog čega glavica nema mogućnost ekspanzije. Češnjak je dakle mnogo manji od uobičajenog, a okus je intenzivan i pikantan. Kad se čisti, opisuje Florian, zamiriše čitava kuhinja. Koliko je točno snažan i jedinstven trebalo bi se saznati uskoro. Udruga je, naime, česan poslala na analizu na Institut "Ruđer Bošković". Kao drugo, sjeme je, naravno, lokalno. Nabavili su ga kucajući na vrata obiteljima u Svetoj Jeleni i Goloviku. Kao treće, u vrijeme austrougarske tim se češnjakom opskrbljivala aristokracija.
U drugoj polovici 19. stoljeća vinova loza je počela biti jako cijenjena jer ju je u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji napala peronospora i filoksera. Ovdje je u to vrijeme vladalo blagostanje, pa su ljudi čak i masline čupali kako bi posadili vinovu lozu. U jednoj godini bi tako zaradili puno novca prodajom grožđa i vina. Vinova loza više nije toliko rentabilna. Sada je češnjak nova vinova loza. Hrvatska zadovoljava tek četvrtinu svojih potreba za češnjakom, isto koliko i Europska unija. To je onoliko koliko proizvodimo, a sve ostalo uvozimo. Želimo opskrbiti hrvatsko i inozemno tržište, ambiciozni su Mario i Florian.
Poanta se može sažeti u jednu rečeni: Florian i Mario na svom primjeru žele pokazati da zarade ima i od poljoprivrede, a ne samo od turizma. Garantiraju da će se vijenac brsečkog češnjaka, koji teži otprilike jedan kilogram, moći prodati po cijeni od 150 do 200 kuna. "Povijest me uči da moram biti neovisan, a hranidbena neovisnost je prvi korak ka potpunoj neovisnosti", pojašnjava Mario što je kao arheologa nagnalo da obuje škornje i zasuče rukave u polju. Napominju da je za obradu manje zahtjevan od vinove loze i masline. Mora se tek poštovati plodored. Naime, na obradivoj površini se češnjak može saditi samo jednom u tri godine. Nakon njega se na toj zemlji sadi kupusnjača, potom leguminoza, pa tek onda ponovo češnjak.
Kupusnjača bi mogla biti brsečka broskva po kojoj je ovaj kraj poznat. Alternativno ime za Brsečane su Broskvari. Navodno je Barseč dobio ime upravo po broskvi. Nakon kupusnjače se sadi leguminoza poput čička, pomno je već sve isplanirano. Da poljoprivreda nije bauk, već šetnja kroz prirodu, govori Florian dok napuštamo jezgru grada i spuštamo se na njivu vijugavom stazicom dugačkom nekoliko stotina metara. Češnjak je na površini od tri tisuće kvadrata posađen prije tjedan dana, a trebao bi se pobrati krajem lipnja. Međutim, vrijednu povrtnicu dečki ne obrađuju na svojem vlasništvu, već na tuđem, posuđenom. U Brseču je, saznajemo, mnogo takvih poljoprivrednih parcela koje nitko ne koristi. Florian otkriva da se nad njihovim planom najviše iščuđavaju upravo mještani. Uglavnom im, kaže, nije jasno zašto bi pored turizma itko prljao ruke zemljom. No računica je, pojašnjava, jasna. Zrno ima tri grama, a od njega se dobije 24 grama češnjaka. Osim toga, proizvodnja češnjaka donosi još jedan iznimno vrijedan "nusprodukt". "Bacij. Neki to zovu kvačke ili paski. To je svijet od češnjaka i radi se poput šparuge na fritaju. Ima isti okus kao i češnjak. Vadi se iz zemlje mjesec dana prije češnjaka, a cijena mu je 70 kuna za kilogram", govori Mario.
Brsečki češnjak moći će se kupiti tek u srpnju. Mario otkriva da već postoji podugačka lista ludi koji su predbilježili za kupnju, a već znaju i da će trećinu uroda prodati na Festivala prapovijesnog bilja, čije se održavanje planira upravo u Brseču. Zainteresiranost je, dakle, velika. Traži se, ističe Mario, sjeme više, dok su pojedinci na njihov indirektni poticaj za sadnju česna već počeli koristiti svoju zemlju. Kupci su, veli, raznovrsni, od poznanika i prijatelj do TZ-a Mošćeničke Drage, koja će brsečki autohtoni proizvod prodavati kao suvenir. U planu je češnjak prodavati i farmaceutskim kompanijama. Ali to će morati pričekati dok ne budu raspolagali većim količinama. Bilo kako bilo, Mario i Florian nadaju se trgovačkoj i zemljišnoj ekspanziju.
Iako bi tome na put mogao stajati prostorni plan kojim se na zelenim površinama planira golf teren, Mario kaže da će se u tom slučaju premjestiti na "drugi kraj sela".
"Češnjak ćemo preseliti na druge parcele na suhozidnim terasama. Tako ćemo ujedno i obnoviti krajobraz. Sve što sada vidimo prije sto godina je bilo ogoljeno i mogle su se vidjeli terase poput bakarskih takala. Pedeset posto površine Hrvatske nalazi se na vapnenačkoj podlozi. To je kamen i on je bio glavni građevni materijal za suhodize i međe", pojašnjava Mario. Zasad nisu tražili nikakve poticaje jer im više od toga treba pomoć Općine kako bi dobili državno poljoprivredno zemljište na korištenje. No načelnik Rikardo Staraj ipak će im za aktivnosti udruge dati na korištenje prostor stare škole. S obzirom na to da se zemlja pogodna za razvoj brsečkog česana djelomično nalazi u Općini Kršan, nadaju se da će i Istarska županija ovaj poduhvat prepoznati kao međužupanijski projekt. Jer češnjak se jedan dan može brendirati, postati proizvod po kojem će ljudi prepoznavati Hrvatsku i Brseč.
Zainteresirani se, poručuju, Udruzi mogu pridružiti slanjem upita na njezinu e-mail adresu - brseckicesan@gmail.com.
"Ne moraju biti Brsečani. Tko pridonosi udjelom u radu, imat će jednak udio u plodovima", zaključuju.
Tekst: Chiara Bilić, preuzeto s dopuštenjem od Glasa Istre
Fotografije: Glas Istre, Udruga Brsečki češan i TZ Općine Mošćenička Draga