Lovranska Marunada

Već 46 godina za redom jesen u Lovranu donosi Marunadu. Ova manifestacija je od velikog ponosa ovog primorskog gradića koji je još u srednjem vijeku bio poznat kako po svojoj specifičnoj crkvi Svetoga Jurja tako i po svojim pomorcima, ribarima i trgovcima voćem. Na padinama Učke, koji se strmo spuštaju preko Knezgrada do Kvarnerskog zaljeva, stoljećima su se kultivirali Lovranski maruni, jedni od najkvalitetnijih na svijetu. Često će se na Kvarneru reći da su usporedivi s Goričkim marunima iz Slovenije i Gentile de Torino marunima iz Italije, što možda i nije toliko relevantno, ali nekako se uvijek želimo usporediti s nekim drugim.

Na veliku žalost mnogih posjetitelja, malo koji Lovranski marun je bio prisutan na štandovima u Lovranu na početku marunade. Ovi maruni sazrijevaju nešto kasnije od kestena koji se šire mnogobrojnim kestenijadama u Hrvatskoj, među kojima se posebno ističe ona u Hrvatskoj Kostajnici i u Oprtlju. Nastao je tako da su lovranski moreplovci križali domaće divlje kestene i one s Dalekog istoka, te ih sadili u naseljima visoko iznad Lovrana: Dobreć, Liganj, Tuliševica, Kožuli i Lovranska Draga. Odavde puca predivan pogled na Kvarner, pa je brati marune po lovranskom kraju pravi gušt.

Lovran, Liganj i Dobreć održavaju godinama Marunadu, gdje se mogu naći tradicionalna jela od maruna, pečeni maruni i razne druge slastice od kestena. I britanski Guardian je jedne godine prozvao ovu manifestaciju jednu od deset najboljih jesenskih gastronomskih festivala. Marunada je stoga simbol Lovrana, pažljivo utkan u način življenja domaćih ljudi. Uz gastronomiju se nižu razni drugi događaji, koncerti, igraonice, izložbe. Dakako, nas je neizmjerno zanimalo što se nudi na lovranskom stolu. A možda najveće iznenađenje je ove godine napravio Lovranski Pub koji je u suradnji s Općinom Lovran napravio Mustaćon – pivo od maruna! Osim toga se na jelovnicima razliježu juhe od gljiva i maruna, meso pripremljeno s kestenima, te cijeli niz slastica od kestena.

Lovranski marun je veći, svjetliji i slađi od običnog kestena. Još u 17. stoljeću bili su proizvod za izvoz, zajedno s maslinama, vino i trešnje, po kojima je Lovran također poznat. U 19. stoljeću Lovranski marun se tražio po Italiji, Austriji i Njemačkoj, ali danas je jedva poznat i na širem riječkom području jer su voćnjaci ovoga kestena mahom zapušteni. Nekad je gastronomija temeljena na marunu bila daleko bolja i zastupljenija nego li je to danas. Nadajmo se da će se na idućim Marunadama moći kušati tradicionalni nadjev od maruna kojim su se punile patke i lignje, kao i umaci koji su se nudili uz divljač. Rijetko gdje se nađu i kroketi i njoki od maruna. U prošlosti su ljudi marune pekli, a zatim mljeli i kuhali kao nadomjestak za kavu, a od kestenovog meda pripremali su medenu rakiju.

Za kraj se prisjećamo jedne predivne pjesme Vjekoslava Majera, koji je doduše Zagrepčanin, ali koji je u nekoliko lijepih stihova opisao upravo osjećaj koji pobuđuje jesenski kesten.

Kestenjar kroz okno gleda,

na licu mu čađa, dim se diže, peć crveni:

kao mala lađa usidrila se na trgu

kuća kestenjara, vrećice papirne reda, rumene od žara.

Zamiriše kesten vrući, slutiš zimu lijepu,

a djeca pred kestenjarom čekaju u repu.