U održavanju gospodarske okosnice mjesta Kali i održivog ribarenja na zadarskim otocima pomaže Lokalna akcijska grupa u ribarstvu (Lagur) Plodovi mora. Lagur pokriva područje Grada Zadra, što uključuje i manje otoke (Silba, Olib, Iž, Rava, Sestrunj, Rivanj, Molat, Premuda i Ist), te općine Preko, Kali i Kukljica na otoku Ugljanu i općinu Sali na Dugom otoku. Iz ureda u zgradi Općine Kali Lagurom upravlja Nina Mrkonja, Zagrepčanka koja na otoku živi već niz godina. Ovom prilikom zamolili smo je za razgovor.
Gospođo Mrkonja, nalazimo se u predivnim Kalima, u uredu Lokalne akcijske grupe u ribarstvu Plodovi mora. Kako je došlo do ideje osnivanja ovog Lagura i zašto je sjedište baš u Kalima?
Cijelu priču oko Lagura pokrenulo je Ministarstvo poljoprivrede odnosno Uprava ribarstva, na inicijativu Europske Komisije nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, čime su se počeli osnivati Laguri diljem naše obale. U Kalima je začetnik ideje bio bivši načelnik Duško Vidov koji je okupio svoje poznanike i ribare i druge dionike iz ribarskog sektora te kroz par sastanaka pokušali su doći do ideje osnivanja Lagura. U veljači 2016. godine osnovan je Lagur Plodovi mora. Sjedište je u Kalima jer i glavni dionici među članovima imaju sjedište u Kalima ili na otoku Ugljanu. Šteta bi bilo da je sjedište negdje drugdje jer Kali ipak predstavljaju ribarstvo Hrvatske. Kali i Sali su dva mjesta u Dalmaciji gdje je duga tradicija brodogradnje, malog ribarstva, ali i velikom gospodarskom ribolovu. Ovdje smo bliži ribarima, iako je udaljenost od Zadra ponekad problem. Otok Ugljan je u tom smislu u dobroj poziciji jer postoje brojne i česte brodske i trajektne linije koje povežu pristanište u Preku sa Zadrom za 20 minuta plovidbe. Cilj ovakvih lagura je pomoći ribarima i ostalim dionicima iz gospodarskog sektora ribarstva u ostvarenju njihovih ideja za bolji rad i općenito život.
Kakav je interes otočana za projektima Lagura Plodovi mora?
Imamo puno otoka, većinom malih i oni pripadaju administrativno Gradu Zadru. S obzirom na to, smatra se da su razvijeniji, kao sam grad, što ne odgovara istini. Većina stanovnika su starije životne dobi, pa su i ribari većinom mali, s tek ponekom većom barkom. Oni nemaju previše interesa za naše projekte, jer je njihov životni vijek u ribarstvu pri zalasku. Mi računamo na ribarski jača mjesta kao što su Kali i Sali, ali i u Gradu Zadru s obzirom da velik broj otočana živi, radi ili posluje u Zadru. Velik je interes za novom opremom, a osim toga ribari ne žele da im se oduzimaju ribolovni dani i vrijeme ribarenja. Lagur može također pružiti potporu u otvaranju novih ribljih restorana, čišćenju podmorja, kao dodatne aktivnosti na koje se rijetko ribari javljaju. Nama se više jave ljudi koji nisu usko vezani uz ribarstvo, kao ugostitelji, općine, firme, udruge.
Možete li nam spomenuti neke natječaje koje ste imali?
Zasad smo imali otvorena dva natječaja; jedan je bio vezan za manifestacije, i s tim financijskim sredstvima su se sufinancirale Kualjske ribarske noći, Saljske užance i dvije akcije čišćenja podmorja u Parku prirode Telašćica i u Općini Sali. Donedavno nam je bio otvoren natječaj za ribarnice, riblje restorane i gastro-punktove na koji su se javili ugostitelji i ribari. Nama mještanima će biti na ponos da se otvori jedan riblji restoran kojega, začudo, nema u Kalima.
Svakako bi bilo sjajno imati gastronomske punktove u Kalima. Kakve se ideje razvijaju u tom smjeru?
Naš pilot projekt 2016. godine bio je Kali Fish Festival, kao prvi gastronomski događaj u Kalima izuzev ribarskih noći. I na samim ribarskim noćima postoji gastronomski dio pod nazivom „Jedi što vrijedi“, kada se organizira prodaja ribe, natjecanje u kuhanju brudeta, kuhanje velikog kualjskog brudeta. Na Kali Fish Festivalu okupili smo lokalne ribarske obrte koji su sami kuhali i prodavali svoje proizvode, od slanih i mariniranih inćuna, srdela, paštete od tune ili lokarde, sušene hobotnice, a kuhali su također brudet, rižoto i karamun – staro kaljsko jelo od sipe. Kualjski brudet je poseban, u njega se stavlja krumpir, uz veliku dozu ljubavi. Pokazalo se veliko zanimanje za takav događaj, dolazili su i gosti sa susjednog otoka Pašmana te iz Zadra. Ono što bismo mi nazvali starim jelima, za Kaljane su normalna i svakodnevna hrana. Brudet se sprema barem jednom mjesečno, iako je teže danas doći do ribe ili svježe hobotnice. Inače, karamun od sipe mi je najdraže kaljsko jelo, a priprema se vjerojatno još jedino u Kalima, iako se prije radio duž cijele obale.
Vi ste diplomirali, a sada pišete i doktorat na temu kaljskog ribarstva i identiteta. U čemu se odlikuje važnost ribarenja i pomorstva u Kalima?
Tako je, radim doktorat na temu Stvaranje kaljskog identiteta na temelju kaljskog ribarstva. Davno prije, ribarstvo je bilo podjednako razvijeno na cijelom otoku. Bio je to mali priobalni ribolov. Potom se u Preku i Kukljici razvio turizam, a što je više gostiju dolazilo u ta mjesta, to se više u Kalima razvijalo ribarstvo. Kaljani su odlazili na druga mora, tamo skupljali iskustva, uvijek su se vraćali u rodno mjesto. Recimo, Kaljani su iz Australije u Hrvatsku doveli uzgoj tune, kao prvi održivi način tunolova i uzgoja. U drugim sredozemnim zemljama se tuna uzgaja na potpuno drugačiji način. Ima niz takvih primjera gdje Kaljani nisu bili začetnici novih ideja, nisu gradili novi tip plovila, nemaju tradicionalne brodove, već su se temeljili na razvoju ribarstva i sami kažu da je im ribanje u krvi. Ribarstvo se uvijek gledalo kao gospodarsku granu koja pruža blagostanje, financije, sigurnost. Zato su odlazili kao pomorci na druga mora i vraćali se, gradili mjesto. Sve kuće koje vidite u Kalima je izgradila riba.
Tunolov je značajan u Laguru Plodovi mora. Postoji li razlog zašto je tuna toliko rasprostranjena u Kalima?
Uzgoj tune u Kalima, stoga, nije proizvod posebnog akvatorija, već iskustva Kaljana. Tuna se lovi na otvorenom moru. Za razliku od zadarskog otočja, na Kvarneru se razvio priobalni tunolov ili na udicu, dok su Kaljani okrenuli tunolov na radno iskustvo. Dok je u nekim drugim mjestima čak sramota „ići na ribe“, u Kalima se održala ideja da „nisi Kaljanin ako nisi jednom proveo škur na brodu“. Prije se čak pisalo na tabeli u selu koliko je koji kapetan ulovio ribe, a bila je sramota ako se u jedan škur ulovi premalo ribe. Njima je to i tada i danas veliki ponos. Prema kapetanima se stanovništvo odnosi kao prema gospodi, iako to nisu slavni kapetani duge plovidbe. Sinonim ribara na Jadranu su bosi i zarasli veseljaci, ali kaljski kapetani hodaju s dozom ponosa. Kali su bili poznati diljem našeg mora. I danas stariji kapetani Istre i Kvarnera, kao i južnog Jadrana mogu bez poteškoća nabrojati sve kaljske kapetane i ribarske brodove, reći će da su Kaljani izvrsni radnici i najbolji ribari. Svi su nekoć bili sretni ako je na njihov brod došao Kaljanin, jer su znali da će on taj dio posla obaviti kako treba. Danas je, nažalost, obrnuta situacija jer se ribari i pomorci traže, brodovi se ne mogu napuniti posadom. Zarada ovisi o izlovu, koji je, pod posebnim propisima Europske unije, smanjen. Nedostaje i adekvatno obrazovanje koje se prenosilo s koljena na koljeno, kao što je krpanje mreža. Veliki ribari love gdje god je dozvoljeno. U Zadarskom kanalu većini ribara nije dozvoljeno ribarenje. Svi ti ribari i kapetani su stručni u znanju pronalaska ribe. Često love s pučinske strane Dugog otoka, s pažnjom zbog Parka prirode Telašćica i Nacionalnog parka Kornati.
Koje korake očekujete u budućnosti, osim razvoja gastronomske ponude?
Potrebno je u Kalima otvoriti interpretativni centar ili muzej kao odavanje počasti kaljskim ribarima i kapetanima, što je velik projekt. Ono što Lagur na ovom području može ostvariti je otvaranje novih radnih mjesta za ribare, dodavanje novih vrijednosti i diversifikaciju proizvoda ribarstva, njihovo brendiranje i bolju promociju, što ujedno pomaže rastu i razvoju turističkog sektora s potencijalnim povećanjem tržišne potražnje i integracijom sa sektorom ribarstva, a time i skrenuti pozornost, te upoznati javnost, na probleme s kojima se susreću ribari.
Fotografije: Taste of Adriatic. EZadar i TZ Kali