Borovnica je slatka i vrlo ukusna bobica koju često nazivaju super-hranom jer s malo kalorija ima nevjerojatno dobre učinke za prehranu i zdravlje. Mnogi ju doživljavaju kao omiljeno voće. No trk u trgovinu možda neće donijeti željene okuse, posebno ako ste prije probali goranske borovnice. Upravo njima u čast se u Ravnoj Gori održao Dan borovnica u organizaciji „Plodova gorja“, a mi smo obišli proizvođače i probali ove ukusne bobice za koje domaćini kažu da su najbolje upravo iz Ravne Gore! Ona je ponajprije poznata po svojim odličnim jelima od divljači, kao u restoranima Breza i Bijela ruža, ali pravi goranski duh se krije u ponekad i samozatajnim proizvođačima džemova, likera, sirupa, meda.
O svemu tome nam priča idejna voditeljica cijelog projekta Plodova gorja Blažica Sveticki, inače autorica jedne od najboljih knjiga o goranskoj kuhinji, „Iz bakine škrinjice“, u kojoj se također spominju jela od borovnice. Jedno do tih jela je pajtica, štrudla sa sirom i borovnicama, koja nije ni preslatka niti prekisela, već upravo skladna da se mogu osjetiti svi sastojci. Dok kušamo fenomenalan i ne previše sladak liker od borovnice, razgovaramo o ovom projektu upoznavanja prirodne baštine Gorskog kotara koji je debelo zašao u svoje drugo desetljeće postojanja. Iz ljeta u ljeto, domaćini po cijeloj ovoj hrvatskoj regiji predstavljaju sve najbolje iz prirode što se koristi za ljudsku prehranu i zdravlje.
Među redovitim događanjima je Dan borovnice, ali tu su i dani lavande, ljekovitog bilja, malina, bobičastog voća, ponekad jabuka i krušaka, sira i drugih proizvoda sve od Čabra do Mrkoplja, od Fužina do Vrbovskog. Srce projekta je ipak Ravna Gora, gdje je udruga i registrirana, a u okolici mjesta, na Javorovoj kosi, beru se neke od najukusnijih goranskih borovnica. One su čisti eliksir mladosti jer usporavaju proces starenja, poboljšavaju funkciju vida i cirkulacije. Daleko su manje od borovnica koje se mogu pronaći u trgovinama, te se jedu najbolje sa žlicom. Okus im je slatko-kiseli, ali punina te arome je takva da ništa drugo nakon toga se ne može nazvati borovnicom!
Iz Zagrebačke županije je u Ravnu Goru stigla Elizabeta Kelečić koja na svom OPG-u proizvodi stare domaće recepture s kojima se obogaćuje prehrana biljkama koje su naši prirodni saveznici. Ovdje se sadi i matičnjak, koji je osobito voljen među pčelama, a uz to se na OPG-u Kelečić može naći i kadulja, lavanda, smilje. Srećom se ove godine pčele oporavljaju i u ovoj regiji, nakon nekoliko godina posvemašnje pustoši. Kupci posebno vole gusti sok od šipka i meda, popularan i među djecom, kao i sirupi od koprive, bobica bazge i cvijeta bazge. Zanimljivo je vidjeti i sirup od maslačka koji se macerira, stoji 24sata u vodi, potom se procijedi i stavlja se šećer. Ako se duže kuha dobije se gusta masa poput meda (koji se ponekad i zove med od maslačka, iako nije med), ali u OPG-u Kelečić se više vrednuje punina arome maslačka.
Iz nedalekih Lokava stigla je Anita Beljan sa svojim suprugom. Ovaj umirovljeni bračni par je pun elana i ljubavi prema samoniklom bilju koje prerađuju u divne proizvode na svom OPG-u u Homeru, dijelu Lokava uz samo Lokvarsko jezero. Ovaj predivan kraj ima sve manje ljudi što doista čudi s obzirom na blizinu velikih gradskih središta i autoceste, ali Beljani se ne daju i nude širok izbor sirupa, čajeva, džemova, tinktura i eteričnih ulja spremljenih bez konzervansa, baš na način kako su to radili naše bake i djedovi. Ponose se sirupom od paprene mente, kao i od bazge, a po staroj navadi nam objašnjavaju kako ih koristiti. Tu se može nabaviti i odličan med od maslačka, no hidrolat od paprene mente i od iglica smreke posebno su traženi za kožu i protiv nametnika koji nam „uljepšavaju“ život ljeti. Od lipe, vrbovice i gloga se rade čajevi, a ništa od toga nije uzgojeno već se dobiva izravno iz lokvarske prirodne okoline!
I OPG Mrkvička Anton je iz Lokava, a osim već spomenutih sirupa, kod njega se mogu kušati suhi i ukiseljeni vrganji, džemovi od maline, jagode i ribizla, pa čak i od tikvica, što sve pokazuje maštovitost goranskih ljudi. Rimljanima znan kao „vražji vrtec“, Gorski kotar je doista jedan veliki vrt pun blagodati i obilja, što se često ne prepoznaje i polako zaboravlja.
Kao prilog tome, možemo reći da smo ostali neugodno iznenađeni saznavši da u cijelom Gorskom kotaru postoje samo tri mljekare i oko 60 krava. U kraju koji je odličan za govedarstvo i mljekarstvo od staja se bježi kao vrag pred tamjanom, ali se ujedno i traži sir više s goranskih pašnjaka. Tome pripomaže i OPG Mrvoš, poznat po Goranskom kravljem siru u raznim kombinacijama. Lijepo ih je vidjeti, a još ljepše podržati njihov rad u djelatnosti koja je, nažalost, očito otpisana u zelenom raju Hrvatske.
Kad dođe jesen, Ravna Gora se kreće pripremati za dugu, ali ne više toliko hladnu zimu. Tada nastupaju Goranske vunarice, udruga koja okuplja vrijedne goranske žene koje izradom unikatnih ukrasno-uporabnih predmeta od odbačene ovčje vune, tehnikom filcanja, dokazuju da je moguće obnavljanjem tradicijskih vrijednosti djelovati ekološki korisno. Vuna se čisti, pere i češlja, a sve smo to mogli vidjeti na radionici u Ravnoj Gori. Posebno se ističe Ravnogorski cof odnosno vunena kuglica na vrhu kape. Na šalu su se radile i vezice sa cofom. Ravnogorska mladež, čuvari baštine, je došla na ideju da cof prikažu kao originalni ravnogorski suvenir, koji može biti i privjesak za ključeve, torbe, ogrlice. U programu „Iz bakine škrinjice“ mladi uče kuhati, šivati, raditi tradicionalne proizvode.
Borovnica tako ponovno othranjuje generacije i uči ih dobrim tradicijama prošlosti, te je s mladima zalog za budućnost. Oduševljeni pričama i ljubavlju prema zavičaju, ove ćemo domaćine pratiti i dalje te dolaziti na njihove događaje!
