Medeni dani u Boljunskoj konobi

Updated: Mar 8, 2019

Na vrhu brežuljka koji gleda na moćnu Učku, u živopisnom krajoliku, bajkovito stoji Boljun. Hodajući njegovom glavnom ulicom, uz koju su nekoć bile smještene butige, divimo se njegovom impozantnom kaštelu, uz kojega se od 13. stoljeća razvija i naselje.

A upravo uz kaštel, na vanjskim zidinama grada, na okrjepu duha i tijela poziva Boljunska konoba, osnovana još 1973. godine. Malena vrata vode u čaroban svijet starih predmeta i ugodne istarske konobe, gdje sva četiri ugla kuće drži Ružica Zrinšćak. Ona je vlasnica, kuharica i konobarica, a nas dočekuje širokog osmjeha i sa zanimljivim jelovnikom vezanim za Dane meda u Središnjoj Istri.


Bagremov med, zbog neutralnog okusa, rado se koristi u istarskoj kuhinji, a maštovitosti korištenja meda nema kraja, kao što smo se i sami uvjerili. Pod jakim udarima bure s Učke, ali i s predivnim pogledom koji oduzima dah, Boljunska konoba je poznato odredište ljubitelja domaće istarske hrane. Konoba radi cijele godine, uglavnom poslijepodne, i stoji kao baština obiteljske tradicije. Ružičin otac je bio pomorac, a od 1985. godine ona preuzima posao od svoje majke. Danas joj pomaže sin, koji je po zanimanju kuhar, ali radi na obližnjem poljoprivrednom gospodarstvu.

Sve to saznajemo dok pijuckamo odličnu domaću rakiju i grijemo se uz prekrasno ognjište. U Boljunskoj konobi sami peku kruh, nedjeljom ispod črepnje a u ostale dane u pećnici. Takav svjež i domaći kruh se odlično slaže s pršutom koji stiže iz Tinjana, iz pršutarne obitelji Dujmović! Mi smo ga probali s posebnim predjelom: uštipci s gorgonzolom i mascarponeom, preliveni medom, sa suhim kobasicama. Kombinacija koje se doista treba sjetiti daje odlične okuse, jer se snažna gorgonzola ublažava tragovima meda, a mascarpone daje kremastu aromu u uštipcima. Sve to se potom začini odličnom istarskom suhom kobasicom, rađenom po domaćoj recepturi od svinjskog mesa, plodom rada istarskih stočara.

Nekoć je svaka kuća u Boljunu imala pokoju kravicu ili prasad, te kokoši. Danas u Boljunu živi nekih 35 žitelja, vlasnici starih kuća u gradiću ponad rječice Boljunčice. Boljun se prvi puta spominje 1064. godine, kada njegovim gospodarom postaje istarski markgrof Ulrich I. Glavna ulica vodi od ulaza u naselje uz crkvu Sv. Kuzme i Damjana (13.-17. st.) i uz rimski žrtvenik iz prvog stoljeća, pa sve do glavnoga trga uz koji se nalazi seoska loža i kašća (skladište za žito) iz 16. stoljeća.



U blizini je i župna crkva Sv. Jurja iz 16. stoljeća, na čijim je zidovima sačuvan niz glagoljskih natpisa iz vremena gradnje crkve. Boljunska konoba jedini je objekt hrane i pića u mjestu, pa mnogi domaći ljudi i strani gosti posjećuju konobu. Zanimljivo, Ružica nam govori kako je uvijek u Boljunskoj konobi bilo više posla zimi, a danas se uz redovite večere pokušava povećati promet i tijekom ljetne turističke sezone. Ipak, najvjerniji su domaći gosti, koji dolaze iz Istre ali i preko Učke, s Kvarnera. Te veze očito nikad nisu prestale, još od vremena kada se iz Boljunšćine išlo na Kvarner prodavati jaja.



Svinjski file s umakom od meda i balzamičnog octa, s knedlicama od kruha i gljiva bilo je naše glavno jelo u Boljunskoj konobi. Kiselkasto-slatka kombinacija meda i balzamica sjajan je novi okus koji se odlično slaže s knedlama i mrkvom omekšanom na maslacu. Pažljivo rađeni recepti s medom dokaz su truda i ljubavi u ovom poslu koji stalno poziva na borbu. Najbolje je u njoj pobijediti s poznatim domaćim specijalitetima, a Boljunska konoba se ističe po svojim domaćim tjesteninama, od čega su gosti osobito oduševljeni tradicionalnim raviolima od bijelog i zelenog domaćeg tijesta punjenim s domaćom skutom u umaku od vrhnja i s prženim pršutom. Tu su i fuži, njoki, makaruni ili lazanje s gulašom od mesa domaće kokoši. Svakako je tjestenina odlična i zbog domaćih jaja od domaćih kokoši, a i inače ćete u Boljunskoj konobi naći proizvode koji dolaze iz raznih istarskih domaćinstava.

Dok bura udara u škure prozora, pitamo se kako je Ružica uspjela pohvatati svu tu kulinarsku baštinu. Tajna leži u noni koja je kao kuharica služila u Beogradu i Rimu, gdje je naučila kuhati i ne-istarsku hranu poput sarme, no u Boljunu je pripremala šug od kokoši, kruh, kolače. Nono je imao i volove i tovara, a kao poštar je obilazio susjedna sela Paz, Belaj i Vranju. Njihova ostavština može se vidjeti na zidovima konobe, koja je ukrašena inventarima seoskog domaćinstva i starim slikama. Predivni krajolici bili su i scena nekoliko filmova, među kojima je i „Najkraći put za Kinu“ i "Olujni jahači". Na jednoj staroj razglednici, Ružica nam pokazuje talijanski naziv Bogliuno koji se prevodi sa starijeg imena „Finale“, što god to zapravo značilo.



Za desert nam je Ružica pripremila semifreddo od mandolata s preljevom od meda. Divan mandolat je najbolje okusiti nakon što se semifreddo malo otopi i sva ljepota ovog deserta se razvija na nepcima. Uz sve to, valja pohvaliti i teran borgonju, uobičajenu crnu kupažu istarskog podneblja.

Gostoljubivost i domaća atmosfera Boljunske konobe su neizmjerni. Marljivost istarskih ljudi i sklonost usavršavanju za gosta već su nadaleko poznati, ali pojedini dijelovi Istre zahtijevaju više promidžbe i više gostiju. Boljun i njegova konoba su upravo takva mjesta, gdje se ne osjeća pretjerana turistička buka, već smirenost i uživanje na tipičan istarski način.





BOLJUNSKA KONOBA

Kontakt: Ružica Zrinšćak

Adresa: Boljun 30A

Tel: 052/ 631 100

E-mail: boljunska.konoba@gmail.com

www.boljunska-konoba.com