Posjet Zavičajnoj zbirci Mrkoplja – priča o povijesti i ljudima Gorskog kotara

Posjet Zavičajnoj zbirci Mrkoplja je putovanje kroz stoljeća života goranskog kraja. Kroz zbirku nas je provela direktorica Turističko-informativnog centra Mrkopalj, Goranka Tuhtan, čije poznavanje lokalne povijesti svaku fotografiju, predmet i dokument pretvara u živu priču.

Već na samom početku saznajemo da je velik dio eksponata dar lokalnog stanovništva, dok je ono što nije bilo moguće sačuvati dokumentirano fotografijama. U zbirci se nalazi više od 550 fotografija, među kojima su stare kuće, interijeri i sobe koje izgledaju kao da je u njima vrijeme stalo prije stotinu godina.

Posebno mjesto zauzima vremenska lenta koja prikazuje najvažnije događaje iz povijesti Mrkoplja. Iako su neka novija arheološka istraživanja pomaknula pojedine datacije za gotovo jedno stoljeće, ona svjedoči o dugom kontinuitetu života na ovom području. Među najzanimljivijim nalazima su starohrvatski ulomci keramike pronađeni na lokalitetu Fortica, s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na cijelo Mrkopaljsko polje.

Mrkopalj se u pisanim izvorima prvi put spominje 1477. godine, no pravi procvat doživljava tijekom 18. stoljeća izgradnjom Karolinske ceste, koja je povezivala Karlovac i Bakar. Ta je prometnica potaknula razvoj trgovine, naseljavanje i gospodarski napredak. Uz nju su vezane i manje poznate priče, poput one o arhitektu Antonu Matiji Weissu, čiji je drveni vijadukt u Brestovoj Dragi zbog surovih goranskih zima postao tragičan promašaj. Nakon nesreće u kojoj je poginulo više ljudi, Weiss je, ne mogavši podnijeti posljedice tragedije, oduzeo sebi život. Karolina nije bila samo prometnica, već i životna poveznica između Gorskog kotara i Primorja. Žene iz Mrkoplja pješice su odlazile u Bakar i Bribir, gdje su mijenjale krumpir, jabuke i druge proizvode za ribu, smokve i sol.

Velik dio identiteta Mrkoplja vezan je uz njegovu bogatu sakralnu baštinu. Prvu kapelicu 1764. godine izgradila su trojica stolara pristiglih iz Češke – Iskra, Zaputil i Horaček. Jedan od njih izradio je i drveni kip Majke Božje Žalosne koji se i danas čuva u župnoj crkvi. Kako je broj vjernika rastao, između 1771. i 1778. godine izgrađena je crkva sv. Filipa. Tijekom Drugoga svjetskog rata, 1944. godine, crkva je bombardirana i gotovo potpuno uništena. Jedino je kip Majke Božje Lurdske ostao netaknut, što stanovnici Mrkoplja i danas smatraju posebnim znakom. Povodom 250. obljetnice župe kip je vraćen na svoje izvorno mjesto, gdje se danas za lijepa vremena održavaju i svete mise na otvorenom.

Posebno mjesto u lokalnoj povijesti zauzima i zavjet Majci Božjoj tijekom kuge 1789. godine. Nakon što je epidemija iznenada prestala, mještani su ispunili svoje obećanje te između 1850. i 1854. godine izgradili crkvu Majke Božje Žalosne. Glas o tom događaju stigao je čak do pape Grgura XVI., koji je Mrkoplju dodijelio poseban oprost.

Velik utjecaj na razvoj mjesta ostavili su Marija Terezija i njezin sin Josip II. Upravo je Josip II. 1785. godine dodijelio Mrkoplju povelju kojom je proglašeno privilegiranim kraljevskim trgovištem s vlastitim grbom i pečatom. Trgovišni jarbol, simbol tog statusa, i danas stoji u središtu mjesta. Razdoblje habsburških reformi donijelo je razvoj školstva, poljoprivrede i pčelarstva. Posebna se pažnja posvetila uzgoju krumpira, voćaka i ovčarstvu. Upravo su istraživanja pokazala da je ovca uzgajana na području Mrkoplja davala iznimno kvalitetnu vunu i meso, zbog čega se ovca našla i na grbu mjesta. Od te se vune i danas izrađuju poznate vunene čarape – štokaljci, koje se nose ne samo zimi nego i ljeti jer odlično reguliraju vlagu i temperaturu.

Mrkopalj s ponosom nosi naziv kolijevke hrvatskog skijanja. Godine 1913. ovdje je održan prvi tečaj skijaškog trčanja u Hrvatskoj, a već sljedeće godine i prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije. Prva hrvatska skijaška skakaonica izgrađena je 1934. godine prema projektu Ivana Rožmana, kasnijeg projektanta znamenite Planice. Skakaonica je nastala zahvaljujući norveškim pomorcima koji su tijekom zime boravili u Rijeci te u Mrkoplju pronašli idealne uvjete za svoj omiljeni sport.

U zbirci se mogu razgledati i replike tradicionalne narodne nošnje, predmeti iz svakodnevnog života, stare školske vježbenice, fotografije te brojni uporabni predmeti koji svjedoče o skromnom, ali bogatom životu goranskih obitelji. Posebno su zanimljive priče o jednostavnoj prehrani u kojoj je krumpir bio nezaobilazan, kao i o starim načinima pripreme kave te životu brojnih generacija koje su živjele od šumarstva i poljoprivrede.

Na kraju obilaska priča nas vodi prema jednoj od najvećih prirodnih vrijednosti ovoga kraja, Bijelim i Samarskim stijenama, jednom od dva stroga rezervata prirode u Hrvatskoj. Ondje je ljudska aktivnost strogo ograničena kako bi se očuvao izvorni biljni i životinjski svijet. Upravo ta netaknuta priroda, zajedno s bogatom poviješću i živim sjećanjem lokalne zajednice, čini Mrkopalj jedinstvenim mjestom u kojem se prirodna i kulturna baština skladno isprepliću.

Posjet Zavičajnoj zbirci pokazuje kako iza svakog predmeta stoji priča, iza svake fotografije jedan život, a iza svakog povijesnog podatka ljudi koji i danas s ponosom čuvaju identitet svoga kraja. Posebnu vrijednost zbirci daje upravo entuzijazam Goranke Tuhtan, koja svojim pripovijedanjem povijest Mrkoplja čini živom, zanimljivom i bliskom svakom posjetitelju.