Jubilarna Fešta od sira u Kolanu

U Kolanu ovih dana nije teško pronaći sir. Teže je pronaći nekoga tko o njemu nema što reći. Na svakom koraku netko reže kolut, pokazuje boju kore, objašnjava koliko je dugo sir zrio ili jednostavno pruža komadić preko stola uz ono kratko: „Probaj.“ I onda probate. Najprije osjetite poznatu slanost, pa onu punu, gotovo mesnatu aromu, a zatim nešto što je teško prevesti u riječi, ali lako prepoznati – okus otoka. Kamen, trava, sol, bura, ovčje mlijeko i ruke ljudi koji s tim sirom žive. Sve je to nekako stalo u jedan zalogaj.

Takav je Kolan krajem kolovoza, kada se održava Fešta od sira. Ove godine jubilarna, deseta. I nije to samo još jedna ljetna manifestacija na kojoj ćete pojesti nešto domaće, kupiti bocu vina i otići kući. Fešta je tijekom godina narasla u svojevrsno okupljanje oko jednog od najvažnijih okusa Paga, a ovogodišnje izdanje okupilo je više od 50 izlagača – sirare, vinare, pršutare, maslinare, medare, slastičare i druge proizvođače. Ali brojke su ovdje zapravo najmanje važne. Važnije je ono što se događa kada stanete pred štand s paškim sirom.

Sir je posvuda. U komadima, kriškama i cijelim kolutima. Netko ga kuša ozbiljno, gotovo profesionalno. Netko drugi samo kaže da je „odličan“ i odmah traži još jedan komad. Djeca kruže oko štandova, odrasli uspoređuju sireve, a razgovori vrlo brzo skrenu s hrane na ovce, pašnjake, vrijeme, mlijeko i – naravno – na to čiji je sir najbolji. To je ono što je lijepo kod Fešte od sira: proizvod ovdje nikada nije odvojen od čovjeka koji ga je napravio.

Paški sir često poznajemo kao gotov proizvod. Kao lijepo zapakiran komad sira koji ćemo ponijeti kući ili staviti na platu. U Kolanu ga, međutim, gledate u širem kontekstu. Iza njega su paška ovca, kameniti pašnjaci, sezona, mužnja, mlijeko, sirana, zrenje i godine znanja koje se prenose unutar obitelji. Zato rečenica načelnika Kolana Šime Gligore da se, naklanjajući se kolutu paškog sira, zapravo naklanjamo otoku, buri, pašnjacima, ovcama i ljudima koji su ga stvorili, ovdje ne zvuči kao protokolarna fraza. Kad stojite usred svega toga, prilično je lako razumjeti što je htio reći.

A onda glad napravi svoje. Jer Fešta nije samo za gledanje i pričanje. Na njoj se jede. Ovogodišnja gastroponuda uključivala je, među ostalim, tjesteninu pripremljenu u velikom kolutu sira i janjeći gulaš, uz pršut, likere, koktele sa skutom i, naravno, još sira. I upravo tu paški sir pokazuje koliko je zapravo zahvalan za igru. Možete ga jesti samog, uz komad kruha i čašu vina. Možete ga spojiti s pršutom ili maslinama. Možete ga pustiti da se rastopi u toplom jelu i potpuno promijeni njegov karakter. A možete ga jednostavno uzeti u ruku i pojesti na licu mjesta, što je možda i najpošteniji način. Bez kompliciranja. Najbolji trenuci na ovakvim manifestacijama rijetko dolaze kada sjednete za savršeno postavljen stol. Dolaze kada stojite s papirnatim tanjurom u ruci, oko vas se nešto peče, netko vas doziva da probate još jedan sir, a razgovor s potpunim strancem počne upravo pitanjem: „A jeste probali ovaj?“

Ove godine slavilo se dvostruko. Fešta od sira stigla je do desetog izdanja, dok Udruga proizvođača paškog sira obilježava dvadeset godina rada. Manifestacija je započela 2015. kao jednodnevno događanje, a danas je prerasla u višednevni program koji uz gastronomiju uključuje radionice, izložbe i stručne sadržaje. Udruga je u međuvremenu odradila posao koji se možda najbolje vidi upravo na ovakvom događanju: paški sir danas nije samo otočni specijalitet koji se prodaje turistima. On je zaštićen, prepoznat i pozicioniran kao jedan od važnih hrvatskih gastronomskih proizvoda. Udruga je posebno važnu pobjedu ostvarila 2019. godine, kada je Paški sir dobio oznaku izvornosti. No koliko god lijepo zvučala priča o nagradama, zaštiti i međunarodnoj prepoznatljivosti, u Kolanu se vrlo brzo vraćate na ono osnovno pitanje: tko će taj sir proizvoditi za deset, dvadeset ili trideset godina? Jer bez ovce nema mlijeka. Bez mlijeka nema sira. A bez ljudi koji će se baviti ovčarstvom nema ni cijele priče.

Upravo je zato stručni dio ovogodišnje Fešte možda bio važniji od same proslave. Uoči središnjeg događanja u Kolanu se razgovaralo o stanju proizvodnje paškog sira i njezinoj budućnosti, a u raspravu su se uključili proizvođači, uzgajivači paške ovce, stručnjaci i predstavnici institucija. I tu se pokazala ona manje romantična strana priče.

Prema podacima iznesenima na skupu, proizvodnja ovčjeg mlijeka na Pagu ove je godine smanjena za devet posto u odnosu na 2025., dok je broj proizvođača pao čak 21 posto. Drugim riječima, iza svih nagrada i lijepih fotografija krije se vrlo konkretan izazov: kako učiniti stočarstvo i život na obiteljskom gospodarstvu dovoljno privlačnima da se njima nastave baviti i mlađe generacije. I zato je naslov ovogodišnje priče zapravo prilično precizan: budućnost paškog sira doista jest budućnost Paga.

I nakon svih razgovora o budućnosti, proizvodnji, tradiciji i zaštiti, najbolje je vratiti se onome zbog čega smo u Kolan i došli. Stojiš pred stolom, uzmeš još jedan komad paškog sira i shvatiš da ga ovaj put ne kušaš samo kao sir. Počinješ prepoznavati ono o čemu su svi pričali: njegovu povezanost s krajolikom, načinom života i ljudima. Uz njega ide gutljaj vina. Pa malo pršuta. Pa maslina. Pa još jedan komad sira, jer ovaj prvi očito nije bio dovoljan. Oko vas se Fešta polako puni ljudima. Čuju se razgovori, smijeh, pozivi s jedne strane štanda na drugu. Netko fotografira, netko kupuje, netko već zna točno koji će sir ponijeti kući. I možda je upravo to najbolja mjera uspjeha jedne gastronomske manifestacije. Ne koliko ste toga pročitali na plakatu. Nego koliko ste toga poželjeli ponovno kušati. U Kolanu je taj odgovor prilično jednostavan. Još jedan komad, molim.

Fotografije: TZ Kolan