Vinarija Vizzulin - ponos Petrova polja

U Zagrebu u prostorijama Češkoga doma ugošćena je u radionici "Vrijeme je ZA..." drniška vinarija Vizzulin. Na promociji su osim ljudi iz medija i vinskoga biznisa bili vlasnik Smiljan Reljić i enolog dr. Željko Andabaka profesor sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

U vinariji su počeli saditi trsove 2010. i to merlot jer ga u ovome kraju ima dosta, caberneta sauvignon, pošip, maraštinu i grk 2022. Vinogradi se nalaze u Petrovom polju na južnim padinama Promine na oko 300 metara n./visine. Vizzulin je porodično ime Reljića još od doseljenja djeda Josipa Reljića Vizzulina u drniški kraj početkom 20.stoljeća iz Kaštela. Ova boutique vinarija na površini od 3.5 hektara u prosječnoj godini proizvede oko 15 000 litara vina koja buteljira sa devet etiketa. Mi smo imali priliku kušati slijedeća vina:

Maruška maraština 2024 12.4% alkohola

Pošip 2022, 13.8%

Rose od cabernet sauvignona 2023, 13.1 %

Tašel cuve (65% merlota i 35% CS-a) 2019 13.9%

Cabernet sauvignon 2021 14.1%

Merlot 2018 14.0%

Merlot 2016 14.1%

Kalandrun merlot 2016 14.6%

Dr. (cabernet sauvignon) 2016 14.6 %

Živo se raspravljalo o više testiranih vina ali je opći zaključak bio kao što je rekao naš ugledni enolog Franjo Francem: " Dojmila su me se sva vina jer je vidljiva opredjeljenost vinara dobiti dugotrajno vrijedno vino a ne brzati sa izlaskom na tržište kao što je to u zadnje vrijeme postala moda u hrvatskom vinarstvu"

Prof. Željko Andabaka je istaknuo da su loze još uvijek mlade te da će se protokom vremena dobijati sve bolja vina. Naglasio je i da upotrebljavaju antiperspirante za najvećih ljetnih vrućina koji smanjuju temperaturu na listu punih pet stupnjeva te čuvaju svježinu lozi. Također, misli da je kod nas nepravedno zapostavljen američki hrast koji uspješno daje baršunaste tanine i fenolnu zrelost. Temperature pri maceraciji su od 18 do 22 stupnja, ove godine i manje, samo 17, a Ph je redovito 3.5.

Ovdje ću navesti dojmove o pet od na kraju 9 kušanih vina, jedno je bilo vino iznenađenja. Maraštinom MARUŠKA 2024. Reljić je odao počast svojoj preminuloj majci koja ga je uvodila u vinograd još kao prvoškolca. Ovo vino slamnato žute boje sa zelenim nijansama ima herbalne mirise a u inoxu je dobila malo batonaža i pošipa. Lugarić gastronomski predlaže buzaru od školjki ili zapečene Jakovljeve kapice sa parmezanom. Naglašeno je da je sve veća potražnja za ovom tradicionalnom dalmatinskom sortom koja je u sredini po parametrima između debita i zlatarice dolje i pošipa, grka i vugave iznad po traženosti na tržištu.

U Dalmaciji je sada ima oko 300 hektara. Vinar naglašava da je njegov odabir kvaliteta a ne količina.Nekada su u Dalmaciji puno više radili prošek od maraštine, ima ga i Reljić u polulitrenoj boci. Početkom 20. stoljeća se u šibenskim ljekarnama prodavao poput lijeka.

Pošip iz 2022. dobio je aklamativnu podršku u radionici. Sada su mu tri godine i rijetko se u prodaji još nađe i 23. a još rjeđe 22. -- za na prste nabrojiti, moguće u arhivi. Pošip je rađen u rostfraju, žive je zlatno žute boje, tipičnih sortnih mirisa žutog voća (marelica, breskva) i sušene kamilice, smilja, lipe. U ustima je ugodan, lijepe kiseline sa blagom gorčinom u after tasteu. Odležavanje je bilo samo u inoxu sa batonažom. Ovdje su malo viši alkoholi 13.8 ali ne smetaju. Gastronomska preporuka: pečena i pohana piletina. Reljić: "Mi se ne žurimo sa vinom na tržište. Mora odležati bar jednu godinu". Francem nas je izvijestio da je nekada zakon predviđao dvije godine u podrumu. Najljepši kompliment vinaru dao je njegov kolega Krajančić sa Korčule ustvrdivši: "Jedino Smiljan ima pošip poput naših korčulanskih".

Tašel cuvee 2019 je sastavljen od 65% merlota i 35% CS-a. Značenje tašela u lokalnom jeziku je zakrpa. Međutim ovaj prvi cuvee vinarije je sve samo ne zakrpa, tu se Smiljan malo vickasto poigrao sa značenjem. Vino je ugodnog karakterističnog mirisa zrelog bobičastog voća. Prepoznaje se i miris cimeta, klinčića, čokolade, kakaa ... Pitko je, zrelo sa potencijalom starenja. Naš sommelier i dugogodišnji ugostitelj Lugarić preporučuje ga piti uz teletinu ispod peke, plavu ribu (tuna, sabljarka) ili vratinu te carsko meso. Ovo vino u vinariji košta 12.5 eura.

Kalandrun merlot barrique iz 2016. je ime dobio po ptici iz toga kraja koja zna oponašati sve zvukove iz prirode. Naš odgovor na francuskoga kosa. Vino je granatno crvene boje, intezivnog mirisa osjeti se miris kože, zrelog bobičastog voća (kupina, borovnica, malina...) ukuhani pekmez od šljive, začini (vanilija), kokos, karamela. U ustima je svježe , mineralno, slano, elegantnog tijela, pitko. Dobro uklopljenih tanina i alkohol od 14.6% koji ne dominira. Vino je odležalo 18 mjeseci u američkom i francuskom hrastu a onda kupažirano za punjenje. Dobilo je broncu na Decanteru 2022. Etiketa, koju je kreirao Stipe Brčić je zamišljena kao audio vizualizacija glasanja kalandruna. Ovo vino u vinariji sa PDV-om košta 32 eura.

I naposlijetku vino zaštitni znak kuće Dr. cabernet sauvignon barrique 2016 s 14.6% alkohola je rubin crvene boje na nosu se osjeća intezivno zrelo bobičasto voće (crni ribiz, kupina, borovnica...). Osjeti se utjecaj drva (vanilija), slatki začini, menta...U ustima vino je slasno, punoga tijela, elegantno, skladno, pitko, tanini su odlično zaobljeni. Prethodni CS je dobio 2015. broncu a ovaj iz 2016. zlato na Decanteru 2024. te su ga uvrstili među 15 najznačajnijih cabernet sauvignona svijeta! Iz susjedstva to je uspio Božo Aleksandrović sa Voždom.

Završno prepoznaje se sljedivost, vidi se preciznost i karakteristike terroira srednje Dalmacije, (ljeti vrući dani i svježe noći na području između Moseća na jugu i Promine na sjeveru) iz kojega vina dolaze što je zasluga vinara i enologa Andabake. Vinarija uspijeva prodati veliku količinu vina u ljetnom periodu kada im dolaze organizirane grupe vinoljubaca u kušaonicu gdje veliku ulogu ima supruga Višnja (magistrica psihologije). Vina se prodaju najviše u šibenskom kraju, Zagrebu a ima i nešto izvoza u Njemačku i SAD. Uspješni vinarski projekt obitelji Reljić traje već 15 godina želim im još višestruke brojke godina.

Fotografije: Vjeko Madunić i Vinarija Vizzulin