top of page

Erdut - najukusnija tajna Podunavlja

Jesen je na Dunavu. Moćnu rijeku obavija smiraj i prekrasno sunčano vrijeme, a žuti listovi podsjećaju kako su neuobičajene temperature zahvatile i istočne krajeve Hrvatske. Nalazimo se na sasvim posebnom kontinentalnom poluotoku, gdje Dunav polukružno spaja Aljmaš, Erdut i Dalj u jednu cjelinu. Općina Erdut nije velika, ali je bogata dušom i enogastronomskom ponudom. Geni Dunava se očituju u izdašnosti zemlje, vidljivosti tradicije, ostavštini povijesti, snazi vjere i baštini gostoljubivosti.

Pijemo sjajnu rakiju od bijele šljive u domaćinstvu Darka Bajraktarevića u Aljmašu. Nesvakidašnji je ovo susret s dugogodišnjim djelatnikom Turističke zajednice Općine Erdut, jer se nalazimo na njegovoj obiteljskoj terasi, okruženi svim dobnim skupinama, u tipičnoj slavonskoj avliji koja se diči cvijećem i povrtnim kulturama. Uvijek nam je zanimljivo primijetiti kako u Slavoniji ravni šor skriva svoje tajne iza visokih limenih vrata koja vode u sasvim drugačiju svakodnevicu široke slavonske duše!

„Male „ušorene“ kućice u srijemskom stilu, ljubazni domaćini koji goste sa ukusnim đakonijama, od paprikaša ili čobanca, fiša, preko kulena, slanine, krvavice i čvaraka, svježeg sira sa kajmakom, mladim lukom i sušenom tucanom paprikom, ima ovdje utjecaja ukusa Beča i Pešte, Italije, turske kuhinje“, kažu u Turističkoj zajednici.


Rakija prija, a Dare nam toči još poneku, dok se ponosi svojim vinom iz ovog vinorodnog kraja. Svakako je ovaj dunavski poluotok raj za vinare i vinogradare i potrebno je biti osobito „nadaren“ kako bi se neka proizvodnja uništila. Priroda je dala sve, što vidimo i po sve više vinara koji otvaraju svoja vrata žednim putnicima namjernicima: Iuris, Janečić, Antunović, Jakovac, Siber, Erdutski vinogradi, Rogić, Brzica, ali i mnogi drugi. Neke smo i sami obišli i uvjerili se da priče o izvrsnosti ne lažu!

Svoje smo putovanje započeli u Aljmašu, poznatom marijanskom svetištu uz Dunav. Hodočasnici hode autobusima i autima svakih par dana, otvaraju se suvenirnice, kuhaju se kave, toče se pića. Potom sve zamre, a Aljmaš se vraća u neobično mirno ali ne i mrtvo mjestašce. U dva lokalna ugostiteljska objekta, Restoran Vikend i Konobi Aljmaš, živo je kroz cijeli dan, a ponude se ne bi posramili ni puno veći gradovi u Slavoniji.

Pozornost svima plijeni crkva Gospe od Utočišta, četvrta sagrađena na istom mjestu. Prva crkva je sagrađena 1697. godine, a poznatije svetište postaje 1704. godine. Sredinom 19. stoljeća tadašnja crkva je bila uništena požarom, pa je kip Gospe premješten u kapelicu oko koje su zasađene lipe, u čijoj se neposrednoj blizini nalazilo izvorište. Tada je prozvana Gospom pod lipom. Vjerom nošeni turisti nagrađeni su predivnim vidicima s vidikovca iznad mjesta, gdje Kristov križ i kip označavaju kraj Kalvarije. Odavde se lijepo vidi mjesto koje je prozvano po jabukama, nekad trgovačko-zanatsko selo na ušću Drave u Dunav a danas svetište koje sve više nudi gastronomske užitke ovoga podneblja.

U rano jutro susrećemo alase (ribiče) koji šire svoje mreže i bacaju svoje udice. U umu odzvanjaju riječi poznate pjesme: „Rastao sam pokraj Dunava, pokraj onih starih alasa, lovio sam šarane, ispraćao brodove, i snivao divne snove daleke“. S ovih pristaništa, gdje je bilo suza gorkosti i radosnica, Aljmaš vabi svojim otvorenim srcem za još poprilično neotkrivenim područjem.

Zvona crkve Gospe od Utočišta podsjećaju svakog gosta Restorana Vikend da se nalaze tik do jednog od najpoznatijih hrvatskih marijanskih svetišta. Ovo je sveto mjesto doista staro, korijeni sežu do 17. stoljeća, no i sam restoran je djelo koje se održalo duže nego mnogi razvikani restorani u našoj zemlji. Razgovaramo s dvije generacije obitelji Petrijevčanin i otkrivamo darove rada i predanosti gospodina Slavka i njegovih kćerki Anite i Nade od već podaleke 1966. godine.

Krećemo se uskom cestom pod Dalj planini, s jakim mađarskim utjecajima, a jesen boja okoliš svojim raskošnim šarama. Većina grožđa je već pobrano, daleko prije nego inače, a sve miriše na dobru vinsku godinu. Ovo je područje idealno za vinogradarstvo jer je općina smještena na poluotoku isturenom u Dunav. Moćna rijeka obavija s tri strane Erdut, stalno pirka istočni vjetar, a magle se ne zadržavaju kao inače kraj velikih vodenih tokova. Sve to doprinosi jedinstvenoj enogastronomskoj ponudi.

Još jedna rakija šljivovica u samom središtu Erduta, pokraj crkve Svih svetih, dala nam je dovoljno snage da istražimo Srednjovjekovni grad Erdut, tajanstvenu utvrdu koja čvrsto stoji iznad Dunava. Od srednjovjekovnog grada ostale su sačuvane ruševine dvije kule i zida. Najbolje je sačuvana okrugla kula s izbočenim gornjim dijelom. Bila je to trokatna građevina, gdje su se nalazile strijelnice i masikule. Sjeverno od kružne kule nalazi se i zid, a najzanimljivije je što nema pisanih podataka o tome tko je i kada izgradio ovu kulu.

Spominje se prvi puta u 15. stoljeću, tu su bile mađarske i osmanske vlastele, a zadnji pravi vlasnici su bile obitelji Adamović i Cseh, poznatiji kao veliki vinski veleposjednici u čijem su vlasništvu bili Erdutski vinogradi. Od kule puca prekrasan pogled na Dunav, šumarke uz rijeku, ravničarski vojvođanski kraj, od Bogojeva, do Apatina na sjever i Bača na jug. Veselimo se sve većem broju smještajnih objekata, kao i obnovi starinskih avlija i domaćinstava, koji vraćaju slavonski duh u ponešto opustjela naselja.

Na kraju vinskoga klantera, šetnice ispod vinove loze dužine 200 metara, nalazi se vidikovac na Dunav i Vojvodinu s druge strane. Sunce i dalje nesmiljeno grije dok u susjedstvu stare erdutske gradine jedemo preostalo grožđe i divimo se svima koji imaju radno mjesto u Erdutskim vinogradima. Kraj je berbe grožđa i sav se posao sada seli u podrume odakle dolaze butelje jedne od najpoznatijih slavonskih i hrvatskih vinarija. U društvu domaćina saznajemo brojne detalje o ovom vinskom ponosu hrvatskog Podunavlja.

U Erdutu se planiraju i vinski punktovi, gdje će moći zastati posjetitelji i kušati lokalna vina iz Erduta. Time se podupire ne samo najveći proizvođač vina u ovome kraju, Erdutski vinogradi, već i niz manjih vinara koji su prepoznali jedinstvenost svoje lokacije i krenuli s ponudom često vrhunskih vinskih doživljaja. Erdutsko vinogorje je posebno, razlikuje se od ostalih podunavskih mikroregija, i zasigurno zaslužuje više pozornosti.

Posjetili smo i Dalj, jedno od tri najveća naselja u Općini Erdut. Ovdje se rodio jedan od najvećih umova svijeta, Milutin Milanković, poznat po teoriji ledenih doba i kanonu osunčavanja. Danas je ova kuća pretvorena u interaktivan muzej, a okušali smo se i u poznavanju astronomskih činjenica. Dugi šorovi završavaju na obali Dunava, a butik vinarije upotpunjuju doživljaj.

Vatra suklja i pleše oko kotlića s podunavskim fišom. Bablje je ljeto, sunce je još uvijek nesmiljeno, ali prave paklene temperature mogu se osjetiti uz ove zamamne proizvode slavonske gostoljubivosti. Vruće je? Ništa zato! Domaćini su nas začas opskrbili slavonskom šljivovicom, prema zlatnom pravilu „zimi grije, ljeti hladi“. Svaki prolaznik je dobrodošao. Drmnuli smo dvije, tri, a potom i kušali malo fiša. Majstor se smije i kaže navodi nas na mali bazen sa svježom ribom. Ne možemo se puno zadržati uz ove ljepote, jer nas konobarice iz restorana Stari mlin u Dalju već zovu nazad za naš stol. S pogledom na Dunav i u društvu nasmiješenog osoblja, ovo je mjesto pravih podunavskih užitaka!

Jesensko bablje ljeto miluje vinograde Mladena Sibera. Ljeska se sunce na lozi, ugodan povjetarac rastjeruje žegu, a osmijesi govore dovoljno o dobroj vinskoj sezoni. Na blagim smo padinama iznad Erduta, a kad se stane na tek malo povišeno tlo, može se vidjeti svih deset hektara površine vinograda. Opasan s tri strane Dunavom, ovaj kraj je odličan za vinarstvo. Ne samo povjetarci s rijeke, već i nevjerojatno velik broj sunčanih sati tvori najpovoljnije uvjete za ovaj posao. Tko tu ne uspije, neće nigdje. A stomatolog u mirovini i nekadašnji trener sportskih golubova to i te kako potvrđuje.

Na krajnjem istoku Hrvatske, obavijena Dravom i Dunavom, erdutska općina je neotkriveni raj s mnogo sunca, blagim istočnim vjetrom, tradicionalnim kućama, pitomim šorovima, vinogradima i njivama, voćnjacima i utvrdama, a nadasve širokim osmjesima i dobrodošlicom za bogatim stolom!

Reportažu Taste of Adriatica sufinancirala je Turistička zajednica Općine Erdut

Turistička zajednica Općine Erdut

Zlatna 2, 31205 Aljmaš

tel: 031/595-001 fax: 031/590-150

e-mail: tz.opcine.erdut@gmail.com – turis247@net.hr

web adresa: https://tz.opcina-erdut.hr/


0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page