Vatra suklja i pleše oko kotlića s podunavskim fišom. Bablje je ljeto, sunce je još uvijek nesmiljeno, ali prave paklene temperature mogu se osjetiti uz ove zamamne proizvode slavonske gostoljubivosti. Vruće je? Ništa zato! Domaćini su nas začas opskrbili slavonskom šljivovicom, prema zlatnom pravilu „zimi grije, ljeti hladi“. Svaki prolaznik je dobrodošao. Drmnuli smo dvije, tri, a potom i kušali malo fiša. Majstor se smije i kaže navodi nas na mali bazen sa svježom ribom. Ne možemo se puno zadržati uz ove ljepote, jer nas konobarice iz restorana Stari mlin u Dalju već zovu nazad za naš stol. S pogledom na Dunav i u društvu nasmiješenog osoblja, ovo je mjesto pravih podunavskih užitaka!
Ovdje je nekoć doista postojao stari mlin i skladište koje je bilo urušeno tijekom Domovinskog rata, o čemu svjedoče i požutjele fotografije sačuvane u zimskoj sali. Zapravo se u Dalju mlinica spominje još 1850. godine, a radio je sve do 1970, o čemu svjedoče i sjećanja starijih mještana. Pokretao ga je Dunav, a kasnije para, a kroz restoran se održava sjećanje na njega. Uz dunju koja mami divnim mirisom, te blagim okusom, slušamo kako su Marko i Snježana Đurkov pokrenuli ovu krčmu pri povratku iz Austrije, gdje su bili u izbjeglištvu.
Nakon povratka, vlasnici su počeli stvarati restoran s domaćom kuhinjom i slavonskim specijalitetima, posebice fiš paprikaš, slavonski čobanac, riblje plate, a sve tik do obale Dunava kojim plove riječni tegljači i dugački kruzeri. Mašemo im dok nam voditeljica restorana donosi domaće vino, graševinu koju za potrebe restorana radi susjedna vinarija Antunović. Vinska je karta predivan odraz erdutskog vinogorja, a Đurkovi nude isključivo ta domaća vina koja se odlično sljubljuju uz hranu na jelovniku.
Naši prvi zalogaji ostavili su nas oduševljenima. Poslužena nam je juha od češnjaka u košarici od tijesta. Bijela kremasta juha bogata je čistim okusima koji nas podsjećaju kako je kombinacija snažnih i blagih okusa trajan biljeg podunavske kulinarske tradicije. Uz odličan domaći kruh, ovo je predjelo koje se valja preporučiti svakom posjetitelju Staroga mlina.
A ima ih! Mnogo umirovljeničkih grupa posjećuje Stari mlin, nakon obilaska Aljmaša i Erdutske vinarije. Stiže se ovdje iz svakoga kutka Hrvatske, ali i susjednih zemalja. Mnogi su posjetitelji koji cijene Stari mlin, a među njima je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je čak tri puta bio u ovom daljskom restoranu. Ova oaza mira uz jednu od najvećih europskih rijeka nudi intimnu atmosferu s rustikalnim stilom, iako svaki petak i subota navečer dolaze tamburaši „Sanjalice“, iz okolice Vinkovaca, i tada se pleše „i po stolovima i ispod stolova“! Oni koji pretjeraju mogu se odmoriti u sobama koje služe kao prekrasno prenoćište s doručkom.
Za glavno jelo kušali smo riblju platu na kojoj su som, smuđ i šaran. Lijepo serviran na sredini plate prezentiran je dunavski slatkovodni vuk – smuđ, koji se odlikuje divnim bijelim mesom i sočnom teksturom. Savršen je uz gutljaje graševine. Som nas je iznenadio. Ova riba zna biti ponešto masna i teška, ali u Dalju se priprema s očitim kulinarskim znanjem. Zasitni komadići brkate riječne ribe prava su ravnoteža smuđu. U Starom mlinu je som osnovni sastojak perkelta koji se servira s tijestom. Zbog raznolikosti ponude ali i želja gostiju, uveli su i perkelt od smuđa.
Najzad, Stari mlin se hvali svojim šaranom. Podunavski krajevi ne mogu potražiti „domaćiju“ ribu od šarana, jer su njegovi divlji preci stasali upravo u vodama Dunava. Antički Rimljani su šarana naveliko uzgajali u ribnjacima, a ta se tradicija zapravo nikada nije ni prekinula. U susjednoj mađarskoj je fiš od šarana tradicionalno jelo za Badnjak, zajedno s punjenim povrćem, orahnjačom i makovnjačom, a isto se može naći u Slavoniji i Baranji.
Možda je najpoznatiji slavonski riblji specijalitet, a osobito u Starom mlinu, šaran u rašljama. Riba se obavezno marinira dan prije. Šaran se raspolovi od repa do glave tako da na jednoj polovici ostane kralježnica. Posoli se i premaže slatkom i ljutom paprikom. Polovice se umetnu u rašlje od pruća i učvrste žicom. Peče na otvorenoj vatri, s obje strane, dok ne dobiju zlatnu koricu a u unutrašnjosti ostanu meki. Uz svaku porciju dolazi i dežurna mačka koja se trudi da ne ostane nikakvih ostataka.
Šaran je dio tradicionalnoga fiša koje smo spazili odmah na ulasku u restoran. Domaća paprika važan je sastojak ovog legendarnog podunavskog jela. Brzo vrenje je ključ dobrog fiša i zato izgleda tako pakleno obavijen živom vatrom. Svaki fiš, prije nego se preda gostima na uživanje, fiš majstor mora probati. Od narudžbe do uživanja, gost mora čekati 45 minuta za odličan fiš, a mi smo se sami igrali fiš majstora (nekoliko puta) i kušali skoro gotov kotlić. Golem raspon okusa stvara poseban užitak i nije teško zaključiti zašto su mnogobrojne fišijade (pa tako i ona u susjednom Aljmašu) postale tako posjećene.
U Starom mlinu se promatraju brodovi koji traže svoje luke, ali se često uplovljava i u bračne luke. Naime, od samoga početka rada se ovdje otvorila sala za vjenčanja sa 120 mjesta, što je odmah postalo popularno jer nema takvih objekata u Dalju i okolici. Za vrijeme korone, proširen je restoran i obogaćen još jednom salom za 500 ljudi.
Nakon mnogobrojnih okusa, naš smo posjet završili s palačinkama Stari mlin, koje se nazivaju „tri u jedan“ jer se nude punjenja s orasima, marmeladom i čokoladom. Slatki udar na nepca vodio nas je prirodnoj želji za spavanjem na obali Dunava, ali smo se pribrali i krenuli u šetnju daljskim šorovima. Stari mlin doista je mjesto gastronomskih užitaka i brojnih povrataka, pa jedva čekamo isprobati druge delicije s jelovnika!
Restoran Stari mlin
Braće Radića 23, Dalj
+385 31 625 810
