Jedna od uspješnijih priča hrvatskog stočarstva jest ona o prodaji janjetine. Mlada janjetina iz Like, kvarnerskih i dalmatinskih otoka, Dalmatinske zagore, redovito je pronalazila svoje tržište u restoranima i trgovinama turistički aktivnijih područja. Iako je tržište puno i strane janjetine, ponajviše iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Rumunjske, domaća janjetina ima svoju posebnu aromu i prepoznatljivost. Koliko smo se puta nadvikivali je li paška ili creska janjetina bolja, redovito uživajući u bilo kojem jelu spravljenom od ove otporne vrste.
Neizvjesnost oko prodaje janjaca ove je godine veća nego ikad prije. Zbog pandemije koronavirusa, nije jasno kada će se otvoriti restorani i hoteli, a privatni kupci teško kupuju cijelo janje. Uskrs je obično vrijeme kada se prvi puta proda velik broj janjadi, jer se u Hrvatskoj tradicionalno spremaju jela od janjetine. Taj simbol Božjeg janjeta, žrtvovanog a opet tako čistog – Agnus Dei – u dubokoj je baštini mnogih kršćanskih naroda svijeta, a biblijska priča o Abrahamu, Izaku i žrtvovanom ovnu dodatno povezuje sve abrahamske religije u jedno.
Proizvođači sada strepe zbog recesije, a ne toliko zbog pandemije virusa. Malo tko će se odlučiti na povećano trošenje, a neprodana janjad će zadati dodatne glavobolje stočarima koji će naredne zime morati prehraniti veća stada. S obzirom na podatke Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu koji govore da na području Like, Dalmatinske zagore i Gorskog kotara ima oko 60 tisuća ovaca, ovog proljeća je na tržištu oko sto tisuća janjadi.
U Dalmaciji naveliko razmišljaju o donaciji janjetine raznim ugroženim skupinama društva što ne govori samo o velikoj duši ovčara nego i načinu kako smanjiti troškove. Posebno se to odnosi na Ravne kotare i Bukovicu, područja koja prednjače u ovčarstvu. U Dalmaciji je suša, nije bilo kiše već duže vrijeme, krš je osiromašen aromatičnim biljem, a pojavilo se i više vukova i poskoka koji rade štetu stadu. Drugi ovčari u Lici i Gorskom kotaru prodaju četvrtine janjećeg mesa i razvijaju vlastite dostave.
Solidarnost s ovčarima je sada glavno rješenje. Sve se da dogovoriti, prodaja može ići u manjim količinama, a i kupci i proizvođači će biti zadovoljni. U prilikama ovakve krize, vidljiva je snaga domaćeg stočara i inovativnost prodajnih kanala, pa se nadamo da ćemo svi na stolovima uživati u plodovima njihova rada!
Fotografije: agroklub.com