Ako je nekad i postojala podjela na klasične muške i ženske poduzetničke pothvate onda bi jači spol teško prepustio tron suprotnom spolu u vinarstvu.
Priča o vinariji Kerman zapravo počinje s njenim začetnikom. Pokojni Zvonko Kerman je, kako njegova supruga Ljiljana u šali voli reći, bio najbolji zet kad je dobio u nasljedstvo 2 vinograda od kojih je cijela priča i krenula.
U Međimurju žive radišni ljudi. Mnogi od njih su tradicionalno u vinogradima proizvodili vino za svoje potrebe i prodaju susjedima i poznanicima. Zvonko je odlučio probati od toga napraviti pravi posao i tako je nastala vinarija. Na sajmove ga je već tada u dobi od 5 godina pratila kćer Ina. U trenutku kad je Zvonko naprasno otišao, sav posao je ostao Ljiljani koja se do tog trenutka bavila sasvim drugim poslom i nije imala iskustva u vođenju vinarije.
Ljiljana je samopouzdana žena kao i kćer Ina, i možda je to bio glavni razlog zašto su uspjele održati vinariju i kvalitetu vina.
Kako kaže, "Prva je berba bila teška. Na sreću imali smo odličan tim ljudi koji je već ranije radio u našoj vinariji tako da su nam jako pomogli u početku kad je trebalo preuzeti posao. Kasnije kad je krenulo stvari su postale lakše"
Kada vidite etikete koje krase boce neke od 11 sorti u ponudi, jasno je da iza njihovih vina stoji kvaliteta umotana u nježne tonove s detaljima koje samo ženska ruka može dati pažnju. "S etiketom možeš privući kupca" ističe Ina Kerman, kći i suvlasnica vinarije, a onda naglašava "ali jedini način da ti se vrati je da je ono što je kušao bilo kvalitetno".
Nije ni čudo da tako razmišlja, kada veliku količinu vina prodaju jadranskim hotelima visoke kategorije.
"Jako puno ljudi dolazi kod nas po preporuci. Jednom smo dobili poziv da prodajemo svoja vina u Nizozemskoj. Na naše opće iznenađenje kako je gospođa sa druge strane telefonske linije saznala za nas, iznenadila nas je odgovorom da je naša vina kušala na preporuku jedne gospođe iz hrvatske ambasade."
Kvaliteta vina kako ističe se postiže u vinogradu, grožđe mora biti zdravo, zaštićeno od bolesti kako bi se postigla optimalna razina kiseline i šećera. Najvažnija je rezidba vinograda, što je manje grožđa na trsu to je kvaliteta veća, ne može se sa 4 kg na trsu postići da vino bude kvalitetno, ali kad grožđe nakupi više šećera onda je lako kasnije preraditi ga u dobro vino.
Svake godine iskoči druga sorta, ovisno o klimatskim uvjetima. U Međimurju se tradicionalno piju rajnski rizling i graševina, a sorta na koju su jako ponosni je pušipel.
Pušipel je tradicionalna sorta koja se uzgajala po Međimurju. Najčešće su to bili vrijedni siromašni ljudi koji su teško živjeli i sve što su uzgajali pravili su za sebe. "Nosili su tradicionalnu crno bijelu nošnju i zato je i etiketa na našem pušipelu crno bijela, jednostavna kao što su i oni sami bili, njima u čast."
Vinarija Kerman je mjesto koje definitivno morate posjetiti u Nedelišću.
Ina nam je otkrila i kakvi su planovi za budućnost, kakva sva iznenađenja pripremaju gostima. Pogledajte o čemu smo još pričali u videu