Francišković - najviša sirana u Hrvatskoj
- Vedran Obućina
- 7 hours ago
- 3 min read
Prije nego što smo stigli do sireva, trebalo je doći do Begova Razdolja – mjesta koje već samo po sebi nosi posebnu priču. Smješteno na oko 1078 metara nadmorske visine, Begovo Razdolje najviše je naseljeno mjesto u Hrvatskoj. Okruženo šumama, planinskim pašnjacima i svježim goranskim zrakom, ovo malo selo broji tek dvadesetak stanovnika, ali upravo ta izoliranost i surovi uvjeti oblikovali su način života njegovih ljudi. Ovdje se još uvijek živi u ritmu prirode, a stočarstvo nije samo tradicija nego i svakodnevica koja traži puno rada, upornosti i ljubavi.
Na tom je mjestu smještena Sirana Francišković, jedna od rijetkih sirana u Gorskom kotaru. Dok nas dočekuju krave koje bezbrižno pasu na obližnjim pašnjacima, postaje jasno da ovdje ništa nije slučajno – svaki proizvod počinje upravo na tim livadama. Priča obitelji Francišković zapravo je nastavak stare goranske tradicije. Begovo Razdolje oduvijek je bilo stočarsko mjesto pa su u gotovo svakom domaćinstvu nekada bile barem jedna krava, ovca ili koza. Ozbiljniji uzgoj goveda u obitelji započeli su Marica i Zvonko početkom devedesetih godina, a s vremenom je postalo logično da se proizvodnja mlijeka zaokruži i njegovom preradom.
"Danas se sirarstvom ozbiljno bavimo već desetak godina", kaže nam Biljana Francišković, koja sa suprugom Bojanom i djecom Davidom i Emom brinu o kravama i siru, dodajući kako kupaca ne nedostaje. Problem je, kao i u mnogim ruralnim krajevima Hrvatske, nešto sasvim drugo – ljudi.
– Kupaca ima i s tim smo zadovoljni. Najveći problem je radna snaga. U selu nas je dvadesetak, dvadeset i pet, svi ili rade ili su u mirovini. Jednostavno nema tko raditi.
Život s kravama ne poznaje vikende ni godišnje odmore. To je posao koji traje svakoga dana, ujutro i navečer. Tijekom toplijeg dijela godine krave što više vremena provode na pašnjacima, a u staju se vraćaju tek kada vrijeme više ne dopušta boravak na otvorenom.
– Krava je životinja koja traži pažnju svaki dan. Dok su na ispaši, imamo malu pauzu jedni od drugih, ali čim se vrate, posao ponovno počinje.
Na gospodarstvu danas imaju oko 70 grla, uključujući muzne krave, junice i telad. To je broj koji obitelj može kvalitetno zbrinuti i održavati bez kompromisa kada je riječ o dobrobiti životinja. Do pašnjaka smo stigli laganom šetnjom u društvu dva mirna i dobroćudna tornjaka, vjernih čuvara stada koji su nas pratili gotovo na svakom koraku. Prostrane zelene livade, prošarane planinskim cvijećem i okružene gustim goranskim šumama, pružale su prizor koji djeluje gotovo nestvarno.
Na više od tisuću metara nadmorske visine zrak je svjež, tišinu prekida tek zvuk zvona s krava na ispaši, a pogled seže preko valovitih brežuljaka sve do šumskih obronaka. Upravo na tim pašnjacima, u gotovo netaknutoj prirodi Begova Razdolja, nastaje mlijeko od kojeg obitelj Francišković proizvodi svoje sireve – i već nakon nekoliko koraka postaje jasno koliko krajolik u kojem životinje pasu doprinosi kvaliteti svega što kasnije završava na stolu.
Na pitanje je li teško baviti se ovim poslom u najvišem naseljenom mjestu Hrvatske, odgovor stiže bez razmišljanja.
– Teško je, ali smo i ponosni na tu težinu. Da nije tako, odavno bismo odustali.
U sirani se sve proizvodi isključivo od vlastitog mlijeka, bez otkupa sirovine s drugih gospodarstava. Upravo to svakom proizvodu daje prepoznatljiv karakter i pun okus.
Najpoznatiji je, naravno, škripavac, svježi mladi sir po kojem je Gorski kotar nadaleko poznat. Tu je i skuta, nastala od sirutke, bogata proteinima i omiljena među onima koji traže laganu i nutritivno vrijednu namirnicu.
Posebno zanimljiv je njihov svježi sir s vrhnjem. Vrhnje se pritom ne odvaja od mlijeka pa sir ostaje prirodno kremast, bez ikakvih dodataka soli, šećera ili drugih sastojaka.
Za ljubitelje intenzivnijih okusa tu je planinski sir, koji dozrijeva najmanje tri mjeseca i razvija punu aromu, dok je polutvrdi sir nešto mlađi, blažeg i nježnijeg okusa. Ponudu zaokružuju domaći voćni jogurti, također proizvedeni od mlijeka vlastitih krava.
U vremenu kada se sve češće govori o kratkim lancima opskrbe i hrani poznatog podrijetla, Sirana Francišković pokazuje koliko vrijedi jednostavna filozofija – zdrave životinje, kvalitetni pašnjaci i mlijeko koje od farme do sirane prijeđe tek nekoliko metara.
Možda je upravo zato svaki zalogaj ovdje toliko autentičan. U Begovu Razdolju, na krovu Hrvatske, sir nije samo proizvod. On je priča o obitelji, ustrajnosti i životu koji se, unatoč svim izazovima, još uvijek odvija u skladu s prirodom.
Sirana Francišković
095/5999-598
Begovo Razdolje 13/D, Mrkopalj