Armenija je raj za gastronomade, a kada se spoji živa muzika na starim instrumentima, onda je jasno da se nalazimo u restoranu Kamancha u samom središtu Jerevana. Pod svijetlom bakrenih žarulja okupljaju se obitelji i prijatelji, Armenci i njihovi gosti, kako bi uživali u jednoj od najboljih kulinarskih ponuda ovoga grada. Veselilo nas je da za nas, gladne novinare, nije bila pripremljena nikakva posebna hrana, već smo dobili jelovnik u kojemu se nismo brzo snalazili, ali jednim pogledom na kuhinju, koja se vidi iza staklenog zida, shvatljivo je da se u Kamanchi ništa ne skriva.
Uz zvukove armenskih šansona, koje će uskoro biti zamijenjene živim orkestrom, ispijamo votku Artsakh od marelice. Voćni okus votke neodoljivo vuče prema korici od marelice, tog voća koje je toliko popularno i sveprisutno u Armeniji da je postalo nacionalnim simbolom zemlje. Osim marelice, preporučljivo je uzeti i votku od duda, koji je također omiljen u Armeniji. Dok pijuckamo darežljivo veliku količinu votke, uživamo u prostoru gdje prevladava drvo, u dvije velike dvorane, ali gdje se vidljivo vidi nastojanje vlasnika da spoji tradicionalno s modernim, izvorno s urbanim. U tome uspijeva vrlo dobro, a sam naziv govori mnogo i o toj viziji.
Kamancha je žičani glazbeni instrument koji se koristi u armenskoj, iranskoj, turskoj i kurdskoj tradicionalnoj glazbi, a svatko tko svira kamanchu ujedno je dio umijeća koje je dodano na UNESCO listu nematerijalne baštine. U predvorju restorana, gdje su nas ljubazno dočekale voditeljica i njezine suradnice, ponosno stoji stara kamancha, a vrlo je vjerojatno da ćete njezine živahne zvukove čuti uživo na pozornici koja se ugodno nastavlja na jednu od dvorana. U samo pola sata, dvorana se ispunila gostima, a mnogi Europljani će primijetiti da se u Armeniji uživa do kraja, što znači da je dozvoljeno pušenje u restoranima.
Za predjelo odlučili smo se za ono što bi naši susjedi u Bosni zvali šarenom dolmom, odnosno kombinacijom mesom punjenog povrća, što se sve u Armeniji naziva tolma. Na ovom tanjuru našla se klasična tolma u vinovoj lozi, potom tolma u kupusu (mi bismo ju nazvali sarmom), no našle su se i tolme u paprici i patlidžanu, što se u Armeniji iz jasnih razloga sezonalnosti povrća naziva ljetnom tolmom. Tolma je napravljena majstorski, jer povrće nije ni premekano niti pretvrdo, a odličan umak je možda najbolji koji smo probali od silnog broja tolmi u Armeniji. Uz to paše matsun, predivan jogurt s češnjakom.
Svuda oko nas trče profesionalni konobari i konobarice, u finim odijelima, i bez problema serviraju vrlo elaborirana jela koja se ponekad i flambiraju ispred gosta. Velik izbor mesnatih jela i roštilja mami goste za stolove Kamanche, a posjetitelji uz to mogu gledati kako se na licu mjesta iz velikih peći vadi fenomenalno ukusan kruh, spremljen u platnene vreće koje se donose pred nestrpljive goste. Najpopularnija jela su brendirana i mnogi stižu u Kamanchu samo radi njih. Nama su preporučili kuhanu janjetinu s rižom i povrćem, i nisu pogriješili. Konobarica nam stručno čisti meso s kosti janjeta, kako bismo dobili mekano meso puno okusa i uživanje u toplom i zasitnom jelu. Za svaki slučaj smo uhvatili matsun prije nego su ga odnijeli sa stola, što je bio dodatni spoj okusa.
Uz sve to pili smo vrlo posebno armensko vino od nara. Predivna bakrena boja ovoga vina odaje prekrasan miris ovog kraljevskog voća, a u okusu je poluslatko, s nepogrešivom završnicom kiselog nara u pozadini. Ovaj Voskevaz ima 12 posto alkohola i jednostavno je očaravajuće vino čak i za one koji nisu pretjerani ljubitelji voćnih vina. Nismo ni sumnjali da Kamancha ima čitav niz armenskih vina, ali i drugih kavkaskih i svjetskih enoloških hitova u svojoj vinskoj karti. Pogled na bar, koji se nalazi pored kuhinje, otkriva niz druge alkoholne sreće, iako nismo vidjeli niti jednog gosta koji se tamo zadržava.
Iz nekog razloga smo bili vrlo simpatični osoblju, pa su napravili remek-djelo od deserta. Uistinu majstorski napravljena plata slatkoga imala je intenciju pokazati što je slatka Armenija. Oko vinskog vrča, na kojemu visi grožđe, našli su se baklava, čokoladna torta s jagodama, kadaif, orasi i med, urmašice, halva, prešani lavaš od marelice, ukrašeno svježom mentom i cijelim cimetom. Fotografija za sjećanje našim je očima još više otvorila apetit, ali tijelo nije izdržalo ovakav silan nalet slatkih delicija.
Netko u Armeniji nam je rekao da kuhinja znači „kreativna ideja“. Ako je to točno, onda se može jako dobro potvrditi u Kamanchi. Chef i njegova ekipa svojski se trude prikazati skrivene čari armenske kuhinje i svakako je ovaj restoran nezaobilazan u kulinarskom posjetu Jerevanu.
Kamancha Restaurant
23 Tumanyan, Yerevan, Armenia
kamancharest@gmail.com
https://www.facebook.com/kamancharest/