U Istri je sve zastupljenija industrijska konoplja. Nekad ju se moglo naći diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije koja je bila i najveći proizvođač ove cijenjene biljke u Europi. Materijal od kojega su rađena jedra i odjeća potonula je u neizvjesnost a potom u zaborav i konoplja je dobila jedno sasvim drugo značenje, mahom negativno i gotovo podrugljivo. Kako bi se vratila konoplja u svakodnevnu upotrebu stvorena je i tvrtka Hemp Histrica sa sjedištem u samom srcu istarskog poluotoka, ispod Motovuna. Tom prilikom susreli smo se s direktoricom proizvodnje Rafaelom Babić koja nas je provela kroz proces sađenja, sušenja i prerade konoplje u Murarima nedaleko Motovuna.
U nekadašnjem proizvodnom pogonu Purisa, Hemp Histrica sada oživljava tradiciju industrijske konoplje i stvara proizvode koji ne samo da su zdravi već i obogaćuju istarsku gastronomsku ponudu. Sadnja konoplje, međutim, nije jedina djelatnosti kojima se bave, jer smo dobili na poklon i njihovu kamilicu te i dalje uživamo u odličnom čaju od kamilice! Planovi su mnogobrojni: „Prošle godine nam je bila prva sadnja, a ove godine druga. U cilju nam je imati dvije berbe godišnje, ranija u travnju, a kasnija u srpnju pa sve do rujna. Želimo zasaditi još 18 hektara konoplje, ali sadimo također i kamilicu, dok u suradnji s Podravkom sadimo i rajčicu. Velik nam je interes početi i sa sadnjom istarskog češnjaka te različitog začinskog bilja. Najviše hektara imamo u podnožju Motovuna i u okolici Vižinade, gdje zapošljavamo ljude iz neposredne okolice. Želimo približiti ljudima konoplju u daleko većem obujmu nego što je to poznato danas“, govori s neskrivenim ponosom Rafaela Babić.
Cvijet konoplje se većinom ručno bere te se suši u pogonu u Murarima do određenog postotka vlažnosti. Potom se odvaja cvijet od same stabljike te stvaramo finalni proizvod. Sušenje traje od tri do sedam dana. Dok nam radnici demonstriraju sušenje, zanima nas i koliko je istarsko podneblje povoljno za sadnju konoplje koja se nekako uvijek vezivala uz Slavoniju: „Pokazalo se da konoplja iznimno dobro uspijeva na našoj istarskoj crljenici, zajedno s idealnim podnebljem. Vlažnost je važna za konoplju, a uz sunce i padaline u središnjoj Istri i uz navodnjavanje, dolina rijeke Mirne i područje Vižinade su odlične mikroklime za uzgoj konoplje“, govori nam Rafaela.
Nastavak našeg druženja s konopljom nastavljeno je u Edukacijskom gastronomskom centru Istre na Gortanovom brijegu kraj Pazina, gdje se isprobavaju mnogobrojne ideje Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI). Svakako je ovo jedna od važnih poluga za razvoj istarske gastronomije jer je AZRRI zaslužan za povratak istarskog goveda, istarskih magaraca, istarske koze i ovce. Odabrane primjerke ovih autohtonih životinja vidjeli smo već u Murarima jer se i tamo nalazi farma s govedima i magarcima.
O sljubljivanju konoplje s istarskom gastronomijom govorio je Igor Merlić, direktor AZRRI-ja: „Danas promičemo uvođenje konoplje u istarsku gastronomiju, što je novo i inovativno na razini cijele Hrvatske. Konoplja izaziva ponekad provokacije pa i negativne konotacije, ali putem obrazovanja se vraća kao posebno zdrava biljka. Enogastronomija je drugi motiv dolaska u Istru. Napravili smo desetak testnih salama s konopljom, a na proljeće ćemo izaći na tržište s tom salamom u suradnji s Hemp Histricom.“ Salamu smo probali, ima odličan miris i okus, iako je tvrđe strukture. Zasigurno će biti dobar dodatak istarskoj gastronomskoj ponudi!
Merliću se pridružio i pročelnik za poljoprivredu istarske županije Ezio Pinzan: „AZRRI je već više puta bio prvi i predstavio nove ideje. Svi pamtimo kako je taj tim spasio istarsko govedo od izumiranja. Uvođenjem industrijske konoplje i novih proizvoda u istarsku gastronomiju sigurno radimo još jedan iskorak, uz pomoć vrhunskih kuhara koji to mogu i znaju pripremiti. Pozadina cijele te prezentacije je pokušaj ponovnog uzgoja industrijske konoplje u Istarskoj županiji, posebno na sjeveru Istre.“
Unatoč svim ljepotama na tanjuru, većina prisutnih novinara je najviše bila opčinjena Davidom Skokom, jednim od najpoznatijih hrvatskih kuhara, koji je pripremao jela s konopljom. Pritom je podsjetio da se ne trebamo ograničavati po pitanju upotrebe konoplje samo na kulinarstvo: „Konoplja se koristi na mnogo načina, od odjeće i lijeka do hrane. Toliko pozitivnih karakteristika koliko ima konoplja rijetko koja biljka uspije razviti. Konoplja ostavlja i pozitivnu ekološku stopu na lokalnu poljoprivredu i industriju općenito. Konoplja ima mogućnost zamijeniti plastiku i time se riješiti jedne od najvećih opasnosti za naš okoliš danas. U povijesti je konoplja bila nezaobilazna u prijevozu, prehrani, odjeći, izradi jedara za brodove“.
Skoko je podsjetio na slučaj talijanskog jedrenjaka „Amerigo Vespucci“, s jedanaest jedara, koji je imao jedra od konoplje stare pedeset godina. Prije desetak godina zamijenili su ih za sintetičke koji su se nakon pet godina raspali. Nanovo su otvorili staru tvornicu konoplje kako bi vratili najbolja jedra. Od tada se jedra za sve stare jedrenjake rade od konoplje jer su puno izdržljivija i kvalitetnija.
Igra s okusima je bila vrlo uspješna. Isprobali smo razna jela po kojima je Istra poznata, ali s jednim značajnim zaokretom. Naravno, bila je to konoplja pripremljena i dodana jelima na razne načine. Tako smo kušali carpaccio od boškarina s kremom od skute i konoplje, rižoto od kaneštrela kuhan na temeljcu od konoplje, Tagliatelle s proteinskim brašnom konoplje i žgvacetom, ramsteak boškarina s broskvom i cvjetovima konoplje te umakom od sjemenki konoplje i gorušice i mascarpone krema sa smokvama kuhanima u čaju od kamilice i konoplje s biškotom od badema i brašnom od konoplje. Svako jelo je oduševljavalo svojim spojem, iako smo odmah zaključili kako konoplja, zbog svoje trpkosti, neće biti idealni izbor za svakoga. No, okusi su ovdje da se s njima poigramo i zasigurno će se naći omjeri koji pašu svima!
Sve je to lijepo zaliveno vinima Franca Armana koji ima svoje vinograde tik uz zemljište gdje se uzgaja konoplja, pa je iz tih dobrosusjedskih odnosa niknula i suradnja. Naime, hrabrim potezom Arman je napravio malvaziju s konopljom. Prva dva pokušaja ovog zanimljivog spoja nisu bila uspješna, ali treće je zadovoljilo vinske znalce te su stavili finalni proizvod u boce. Iako je ovo mlada berba iz 2021., pa vinu treba još barem tri do četiri mjeseca da sazrije, već sada se nazire vrlo zanimljivo vino u kojem se osobito osjeća trpkost konoplje.
Konoplja je hit koji se vraća, kako na stolove, tako i u druge segmente života. To je dobro jer se radi o iznimnoj biljci, s nizom sjajnih osobina. Ovaj projekt je stoga od velike potrebe i želimo im mnogo uspjeha na putu povratka konoplje na svoje zasluženo mjesto!