Na svakom koraku u Armeniji se može pronaći nepregledne količine lavaša i gate. Ovaj ponos armenske gastronomije je istovremeno jednostavan koliko i neobično važan za armensku kulturu i povijest. Od davnina se u armenskim kuhinjama radi tonir (tandoor), cilindrična glinena peć iz kojih izlazi kruh. On je, kao i mnogim drugim narodima, svet, a najtipičnija vrsta kruha je lavaš. Ovo je beskvasni kruh, načinjen od pšeničnog brašna, vode i soli. Zbog toga lavaš može stajati i do šest mjeseci! Rijetko se to događa, ipak je kruh toliko zamaman da nestane čim se ispeče.
I mi smo to iskušali u mjestu Garni, gdje se nedaleko antičkog hrama, i danas odvija pečenje lavaša po starinskim običajima. Vještim potezima ruku, tanko tijesto se stavi na eliptičan jastuk i zalijepi se za stijenke peći. Lavaš je gotovo u samo nekoliko sekundi. Izgleda vrlo jednostavno, no nije baš tako: potrebna je velika vještina i na stotine tisuća pripremljenih lavaša kako bi se ovo umijeće činilo lakim poput pera. Svježi lavaš je, naravno, odličan. U studenom 2014. godine Međunarodna komisija za očuvanje nematerijalne baštine uključilo je armensko pečenje lavaša u popis nematerijalne baštine čovječanstva. Time je ovaj kruh postao i svjetskim simbolom armenske kulture i neopisiv ponos Armenaca.
U istom takvom toniru spravlja se i gata. Ovo je omiljeni armenski slatkiš, napravljen od putra, brašna i fermentiranog mliječnog proizvoda imenom matsun, a nadjev se radi od putra i šećera, a ponekad i oraha. U stara vremena su se obitelji sakupljale nakon pečenja gate. Glava obitelji, djed, počeo je pričati stare priče i legende, ali tek nakon što su svi pojeli svoju gatu. Fascinantna je sklonost kombinaciji okusa, pa se tako slatka gata često jela uz tan, kiselo mlijeko, u kojega se dodao mliječni kvasac, izvorska voda i sol.
Gata je toliko omiljena među Armencima da imaju i festival posvećen ovoj slastici, a moderne kombinacije nadograđuju klasičnu izradu. Svaka je gata, dakako, posebna i svatko će se natjecati u njezinoj proizvodnji. Nemoguće je posjetiti Armeniju a da se barem jedna gata ne nađe u rukama posjetitelja, što smo i sami puno puta doživjeli!