U samom središtu Barbana nalazi se restoran koji svojim imenom, ali i ponudom, objašnjava veliku baštinu ovog istarskoga gradića. To je restoran Prstenac, obiteljsko mjesto slasnih istarskih zalogaja, neposredno uz trkalište gdje se odvija konjičko-viteška manifestacija Trka na prstenac. Najstariji zapisi te trke sežu u 1696. godinu, a obnovljena je 1976. i postaje sve poznatijom, poput Sinjske alke. Vješti barbanski vitezovi moraju nešto i jesti, a ne dvojimo da su okusi restorana Prstenac dio upravo te pobjedničke prehrane.
Sva četiri ugla ugostiteljskog objekta vodi ista obitelj i to po načelu od polja do stola. Zadivljujuća je ponuda koja dolazi iz vlastitog vrta, pa stoga ni ne čudi da mlađi naraštaj ni ne pomišlja napustiti Barbanštinu kako bi svoju sreću pronalazila u restoranima s čudnovatim receptima. Sreća je to za sve nas koji imamo priliko probati umijeća Suzane Žufić i njezina sina Antonija, školovanog kuhara koji je vrsni chef barbanskih jela. No sve to ne može funkcionirati bez kćerke Lucije koja obara došljake gostoljubivošću, a osobito domaćim rakijama. Mi smo kušali dvije, lozu i bisku, i teško se odlučiti koja je bolja za ozbiljno zagrijavanje.
Restoran je spoj svakodnevnih barbanskih susreta, nabijenim neodoljivom čakavicom, i tradicionalne istarske konobe s lijepim kaminom ukrašenim bukaletama i raznim kućnim predmetima minuloga doba. Uz kamin se režu pršuti i suhomesnati proizvodi. Sve to obitelj sama radi, što je čista rijetkost među istarskim konobama, a još je rjeđe čuti kako dobar dio toga dolazi od svinja u vlastitom uzgoju. Njih čuva do posljednjeg dana Suzanina majka, a krajnji proizvod dolazi nama na trpezu.
O pršutu su napisane knjige i skladane pjesme. Nije ni čudo kad je istarsko selo davalo toliko mnogo za pršute kao ponos svoga domaćinstva. Obično se uzgajala tek jedna svinja, a nije se pazilo da se sirotica ne prejede. Dapače, što veća i teža, to je bila bolja za slasne zalogaje tijekom godine ili za prodaju krajnjih proizvoda. Svaki dan se razno povrće miješalo s kukuruznim brašnom, a tovila se i kukuruzom. Bundeva, repa, tikve, sve je to bilo namijenjeno svinji, a ponegdje se još može čuti iznenađena osoba koja se pita kako to da bundevu jedu gosti, kada je to namijenjeno prasadi.
Glavna je pouka ove priče – istarski pršut mora biti velik, sočan, ali i pažljivo rezan. Antonio nam je pokazao kako se to stručno radi, dok se na ručno rađenoj dasci od smokvina drva slagala mesna plata. Osim pršuta sa snažnim mesnim mirisom i blagom aromom, našla se tu i domaća istarska kobasica, te bogata i mirisna panceta s odličnim paprenim rubom. Okuse neutralizira blagi kravlji sir, i sve je to poznato u restoranu Prstenac još od Božića 1986. godine!
Domaći kruh toćamo u nagrađenom maslinovom ulju Dalibora Gribarića, Suzanina brata, koji čuda radi od obiteljskog maslinika u Punteri, položaju koji se od Barbana spušta prema moru. To je jedini izlaz Barbanštine na more, među lokalcima kruži pošalica o Barbanskoj rivijeri, ali ovo je doista lijep i netaknut dio istarske obale koju osobito obilježava uijev rijeke Raše. Preko ljeta osvane tamo poneki beach bar, ali vjerujemo da je nerazvijenost obalne ponude prednost.
U šumama oko Barbana kraj života je našla i jedna divlja svinja koja je završila u Antonijevoj padeli i pripremljena kao gulaš s fužima. Prekrasno napravljeno mekano meso dalekog rođaka vepra iz Ježeve kućice pretvara ovu moćnu i opasnu životinju u sladak zalogaj divljači koja se ponegdje toliko množi da će ovakva jela biti dostupna gotovo svakom restoranu. Sve se to može kušati i na vanjskoj terasi ukrašenoj cvijećem ili uz topli kamin, a nerijetko se na većim proslavama nađu i kapitalni primjerci riba.
Kako smo u Barban stigli u proljeće, nezaobilazno smo probali pljukance s pršutom i šparogama. Prvo, sve pohvale za pljukance. Optimalna tvrdoća ove tradicionalne istarske tjestenine očit je rezultat spoja kulinarskog znanja i obiteljske baštine, jer se pašta u Prstencu radi ručno – radi ju teta Nevenka, o kojoj nam priča Lucija – prema pomno čuvanim receptima. Golem je to posao i stoga treba uvijek imati veliko poštovanje prema trudu pripreme i veselju zadovoljnih i gladnih gostiju.
U antičko doba se šparoga nazivala carskom biljkom, a kao vjesnica proljeća davala je zimom oslabljenom organizmu dovoljno vitamina i zdravlja. Osobito je dobra za bolji protok krvi, pa nije čudo da su naši preci u šparogi vidjeli i afrodizijak. Ukusne šparoge se odlično sljubljuju s pršutom i nadopunjuju pljukancima, a uz slanoću istarskog vijulina sjajno leži Teran, koji je nevjerojatno pitak i bogat aromama bobičastog voća. Kako Barbanština nema puno vinograda, vino obično dolazi iz vinarija Medea i Arman.
Antonio se pobrinuo da ne odlazimo bez slatkih zalogaja torte od čokolade i naranče koja je svojom skladnom teksturom i nenaglašenom zaslađenošću dobrodošao završetak jedne sasvim posebne obiteljske gastronomske oaze. U obitelji živi trkački duh, ovdje se otrgnula Trka za prstenac iz zaborava, a sada se podjednako zaboravu otimaju zamamni recepti. Ako ste došli u Barban a niste posjetili restoran Prstenac, badava ste dolazili!
Restoran Prstenac
Barban 60, Barban
+385 52 567 019
https://restoranprstenac.com/
Fotografije: Taste of Adriatic & Restoran Prstenac
