Zima u Istri je neodvojiva od kamina. Unatoč modernim načinima grijanja, u Istri je i dalje najljepše uz zlatno crveni odsjaj vatre. Dok vani pušu bure, pucketa vatra a ponekad i istarske kobasice. Oko kamina redovito se nalaze predmeti iz minule svakodnevice, razna sjećanja na nonice i noniće koji su uveseljavali djecu i unuke, baštenike ovoga bogatstva. Redovito se tu nađe i poneka bukaleta, porculanska posuda na kojoj redovito pišu imena vlasnika ali nađu se i recepti za istarsku supu. To je smisao bukalete u kojoj se radi taj drevni Istarski recept.
U nekim mjestima istarska supa će se napraviti na zahtjev nadobudnih turista čak i usred ljeta. Težak je to grijeh i malo koji istrijan će napraviti takav netradicionalni iskorak. Supa je ipak zimsko jelo i za nju je potrebna vatra u kaminu. Stoga ni ne čudi da se festival istarske supe održava u siječnju a ne u nekom drugom toplijem dijelu godine. Već je tradicionalna u rovinjskom selu za Antonju, blagdan kada počinje karneval u većem dijelu sjevernog Jadrana. O tome nam je govorio ponosno i vlasnik Stancije Collis Juraj Mastilović.
No što je istarska supa i kako se radi?
Unatoč imenu supa nije juha već napitak na bazi vina. Supa nije istarsko jelo za juhu već starinski naziv za krišku ili fetu nečega, u ovom slučaju kruha. Supa se radi od zagrijanog crnog vina, u pravilu terana, s dodatkom vrućeg prepečenog kruha, šećera, maslinovog ulja i prstohvat papra. Grije se uz kamin a supa nikako ne smije provrijeti. Puni se u bukaletu iz koje svi mogu piti. Istarska supa namjenjena je društvu, radi se za blagdane i druženja u hladnom dobu godine. S razvojem turizma valja naglasiti kako je ovo tradicionalna supa jer je sve više inovacija pa te kreativne supe postaju nešto drugo.
Primjerice, postalo je problematičnim što se tradicionalno supa pije iz jedne velike bukalete. Zbog higijenskih i zdravstvenih razloga, mnogi ugostitelji su predstavili male bukalete za pojedinačnu upotrebu. Ovaj dosjetljivi izum riješio je odbojnost prema tradicionalnom načinu konzumiranja istarske supe a da nije ugrozio uživanje u ovom zimskom hitu.
Mnoge su priče kako je nastala istarska supa. U našim putešestvijama po Istri naišli smo na dvije koje se najčešće ponavljaju. Jedna govori da se supa pripremala za težake u polju, da ih okrijepi nakon ili tijekom rada. Najčešće se supa donosila u polje i pila uz kažun, kako se to sada radi u vinariji Teraboto u Vodnjanu.
Druga je priča malo starija a potječe iz vremena kada glad nije bila nesvakidašnjica na najvećem hrvatskom poluotoku. Osobito su patila djeca koja su morala ovisiti najčešćim proizvodima kućanstva. Malenoj djeci se navečer davalo malo supe kako bi zavarali glad i lakše zaspali.
Omjer i kvaliteta namirnica koji se koriste za istarsku supu se vjerojatno u svim kućanstvima. Napraviti supu ponos je Istrijana. Zato je dobrodošao Festival istarske supe na temelju kojega se možemo nadati i uvrštavanju ovog proizvoda u nematerijalnu kulturnu baštinu naše zemlje.